In memoriam Jasna Babić: Odlazak hrabre novinarke

Izdvajamo

• ‘Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva, onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj tko daje, taj i uzme. Nismo se baš mi novinari pretrgli od toga da sačuvamo svoje pravo na slobodu riječi, slobodu govora i slobodu novine’, jedna je od poznatijih njenih izjava citiranih tokom dodjele nagrade.

Povezani članci

• Esad Bajtal: ZANATI, VRIJEME I LJUDI
• Veliki uspjeh bh. književnika: Hemon osvojio Veliku nagradu za američku književnost
• Faithless seli u veliku dvoranu Doma sportova
• Ozren Kebo: Mirno spavajte, nama je ionako svako ljeto – sarajevsko
• Braniteljsko „domoljublje“ na deponiju
• …Šejla

U 61. godini života preminula je Jasna Babić, jedna od najcjenjenijih hrvatskih novinarki

U 61. godini života u Zagrebu je preminula Jasna Babić, jedna od najcjenjenijih hrvatskih novinarki. Jasna Babić rođena je 1957. godine u Zadru, novinarstvom se počela baviti u omladinskoj štampi, a 1988. ušla je u profesionalne vode.

Najveći dio bogatog novinarskog iskustva stjecala je na terenu, od prvih reportaža u Poletu do dokumentiranja raspada Jugoslavije, najprije u Danasu, a onda i u Zapadu, jednom od prvih privatnih novinama u ondašnjoj Jugoslaviji. Bila je među osnivačima tjednika Globus, a pisala je i za Slobodnu Dalmaciju, Nacional, 24express, Lupigu.com i mnoge druge. Autorica je i dviju knjiga: ‘Zagrebačka mafija’ (2003.) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i ‘Urota Blaškić’  (2005.) o podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine. O toj je temi, u suradnji s kolegicom Melisom Skender, pisala u tekstu koji je u kolovozu 2017. objavljen u Novostima.

U svibnju ove godine Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo joj je nagradu Otokar Krešovani za životno djelo. ‘Kao i mnoge njezine kolegice i kolege bez stalnog je zaposlenja, a sudbinu suvremenog prekarnog proletarijata dijeli s brojnima iz vlastite generacije, ali i onih koji su tek krenuli na put novinarstva. Život je nije štedio. Od siječnja 2015. vezana je uz invalidska kolica. Jasna kaže da sada svijet promatra iz žablje perspektive, ali, tvrdi, ne žali ni za čime… Nije se gurala u uredništva, nije bila članica uprava, nije jurila za vlasništvom ni za uobičajenim građanskim obiteljskim životom. Posvetila se novinarstvu i ono je sve što ima. Čini se da je od svega najviše povjerenje imala upravo u novinarstvo’, navodi se u obrazloženju nagrade.

‘Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva, onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj tko daje, taj i uzme. Nismo se baš mi novinari pretrgli od toga da sačuvamo svoje pravo na slobodu riječi, slobodu govora i slobodu novine’, jedna je od poznatijih njenih izjava citiranih tokom dodjele nagrade.

Novosti