Hommage Predragu Matvejeviću, Mostarcu i građaninu svijeta

Povezani članci

• Hrvatski intelektualci poručuju: Vratite Veležu stadion, Mostar bez Rođenih pod Bijelim Brijegom nije Mostar
• Dom naroda PSBiH nije usvojio Prijedlog izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH
• Zvonimir Nikolić: Pamti pa vrati
• Sedma silo, napustite Gebelsovu mašineriju, pišite istinito
• Otpor, stoko, otpor!
• Stari most u Mostaru osvijetljen likom Predraga Lucića

Piše: Zlatko Serdarević

I dok su Zagrebčani imali čast da prisustvuju hommagu Predragu Matvejeviću kojeg su organizovale dvije asocijacije Hrvatsko udruženje pisaca i PEN klub, u njegovom rodnom Mostaru nevladina organizacija Centar za mir i multietničku saradnju Mostar priredili su Veče sjećanja na Matvejevića.

U kongresnoj dvorani Hotela Bristol se okupio izuzetno veliki broj posjetilaca, želeći da svojim prisustvom potvrde poštovanje i pijetet prema ovom slobodomislećem hrabrom kolosu, intelektualcu evropskog formata, angažiranom borcu za mir i pravednost, osvjedočenom humanisti, književniku, profesoru, esejisti i akademiku, čija je polivalentna akcionost zračila neiscrpnom energijom i svevremenim porukama i djelima da je predstavljala istinski svjetionik za put ka onom društvou u kome će čovjek imati punu slobodu i sva ljudska prava koja ga potvrđuju kao najsavršenije biće.

Direktor nevladine organizacije Centar za mir i multietničku saradnju Safet Oručević je, kao dugogodišnji Matvejevićev prijatelj, u svom obraćanju posebno akcentirao činjenicu da je Predrag vrlo jasno sagledao kompleksnu situaciju u kojoj se našao Mostar i da mu je pružio punu podršku u borbi za očuvanje cjelovitog Mostara. Ujedno je nagovjestio vrijeme u kome će jedna ulica nositi Matvejevićevo ime.

– Moram da istaknem činjenicu – pomagao mi je u najtežim vremenima svojom otvorenom podrškom politici koju sam vodio i u borbi za očuvanje Mostara onakvog kakvog su gradile generacije prije nas. Podržavao me, razumio i ispratio divnim riječima i kad sam napustio mjesto gradonačelnika. Podržavao je i sve što smo radili u Centru za mir,  i zato hvala mu u ime svih nas. Večeras, ali i ubuduće družićemo se sa Predragom, njegove misli i djela treba približiti mladim generacijama i boriti se da prošetamo ulicom koja će nositi njegovo ime. Svi večeras imamo pravo na suze a Predrag večeras zaslužuje i naš osmjeh i veliki aplauz Mostaraca, akcentirao je raniji gradonačelnik Mostara Oručević.

Predsjednik Upravnog odbora centra za mir, Alija Behram, između ostalog je kazao da je Predrag bio neizlječivi kosmopolita, bosanskohercegovački, hrvatski i italijanski državljanin i da je za sebe znao reći – „ja sam građanin svijeta“. Podsjetio je na njegovu blistavu karijeru.

– Bio je književnik od formata, poznat i cijenjen u cijeloj Evropi i šire, profesor na francuskoj Sorboni i na rimskom univerzitetu La Sapienca. Nosilac je počasnih doktorata na univerzitetima u Francuskoj i  Italiji a u njegovom rodnom Mostaru i Univerzitet “Džemal Bijedić” mu je također dodijelio takvo priznanje, kazao je Behram ne zaboravivši naglasiti da je cijeli svoj život posvetio zalaganju i odbrani univerzalnih humanističkih ciljeva i civilizacijskih vrijednosti svijeta.

Tu veče Maja Burić pročitala je Predragovo „Pismo Mostarcima“ koje je napisao nakon saznanja o rušenju Starog mosta – simbola grada.

Ispred Univerziteta „Džemal Bijedić“ a u ime rektora obratio se prof. dr. Elvir Zlomušica, naglasivši da se upravo u dane obilježavanaj 40. godišnjice ove visokoškolske ustanove svijetlih tradicija i uspješnog rada, desila tragedija jer je preminuo čovjek koji je vezan za ovu kuću.

– Istinski smo ponosni, a siguran sam i svi koji su ga poznavali, da je prof.dr. Matvejević počasni doktor našeg Univeziteta, jer se radi o kosmopoliti, eruditi, istinskom intelektualcu, hrabrom borcu za afirmaciju vrijednosti humanizma i velikom zaljubljeniku u svoj i naš Mostar, kazo je prof. Zlomušica.

Citirao je izvod iz obrazloženja za dodjelu počasnog doktorata: „Svim svojim ljudskim, umjetničkim i naučnim moćima zaslužan je za opći razvoj književnosti, implementaciju i razvoj kritičke misli u svakodnevnici običnog čovjeka ali i moćnika, kontinuiranu prezentaciju parametara za mjerenje dobra i zla, za prosvjetno- pedagoški rad,  za humano i avangardno javno djelovanje, za opći razvoj kulture, nauke, umjetnosti, za vlastita književno-umjetnička ostvarenja.“

Uspomene na susrete sa Matvejevićem evocirali su ugledni advokat i počasni predsjednik Matice Hrvatske Mostar gospodin Josip Muselimović,  akad. kipar Florijan Mićković, novinar-urednik Izudin Šahović, direktor Mostarskog teatra mladih Sead Sejo Đulić  i kompozitor muzičar Đelo Jusić.

Za ovu priliku dubrovački  muzički meštar Đelo Jusić komponovao je jedan stavak upravo za klavir s obzirom da je Matvejević svirao i najviše volio slušati klavir. Suptilnost i senzibilnost  Đelina došla je do punog izražaja jer se preko ovog stavka mogao prepoznati životni put Matvejevića posebno za vrijeme trajanja krešenda oslikavajući zenit njegovog stvaralačkog senza. Đelo je podsjetio da su njih dvoje dobili priznanje Mimari mira i da su su uvijek isticali upravo to priznanje jer je dolazilo iz grada na Neretvi i iz Centra za mir kojeg veoma respektuju.

Te večeri takođe je pročitano pismo kojeg je Matvejević adresirao na Centar za mir, a kao topla reakcija na dodjeljenu mu nagradu.

Voditelj je napomenu da je Matvejević, zbog teškog i delikatnog vremena kao  i vrlo nepovoljne političke klime, živio između azila i egzila u Italiji.

Veče sjećanja na Matvejevića protekla je i u znaku projekcije video zapisa sa Matvejevićevim intervjuima, izjavama i sjećanjima na djetinjstvo, životnu stazu i kataklizmična vremena s kraja XX vijeka.