GUDAČI SVETOG ĐORĐA

Povezani članci

• IMA LI LJEVICA ODNOS PREMA KULTURI?
• Viktor Ivančić: RAPORT O NEPRIPADNOSTI
• Emil Sioran: O beskorisnosti revolucije
• Dani hrvatskog filma u Češkoj
• Stolac: Otvorena izložba „Boje života“ Mirsade Kadribašić
• Legalitet zla

Foto: D. Žarković

Godine uspjeha

Jedne večeri i jedne godine, preko koje se već dobrano gomilaju slojevi zaborava, bio sam među stotinjak sretnika u novosadskoj sinagogi. Prvi put sam tada prisustvovao koncertu kamernog gudačkog orkestra Gudači Svetog Đorđa. Opio me je te novosadske noći milozvuk ovih mladih virtuoza. Ta mladost i njihova glazbala učinili su te večeri bar za mene, novosadsku sinagogu središtem glazbenog svijeta.

Poslije koncerta saznao sam da su ovi mladi majstori glazbe ansambl osnovali 1992.. Radi se o skupini bivših učenika Škole za muzičke talente iz Ćuprije. Inicijator i vođa bio je profesor Petar Ivanović. Izmijenilo se nekoliko generacija glazbenika koji su i u negdanjoj zajedničkoj domovini, kao i u zemljama nastalim njenim raspadom, ali i u bližem i daljem inozemstvu polučivali, za svoje muziciranje, samo i isključivo komplimente, da bi 1998. ovi iznimno talentirani mladi glazbenici dobili najviše priznanje Međunarodnog takmičenja Muzičke omladine. I od tada do danas ne propuštam niti jednu prigodu da bar putem radijskih valova ili nosača zvuka učestvujem u svetkovinama glazbe ovog komornog gudačkog ansambla. Pamtim njihovu virtuoznu izvedbu Pesama života i smrti, Predraga Repanića, koja je, inače, bila inspirirana poezijom i sakralnim motivima.

Razmišljajući danas o glazbi koju produkuje ovo uistinu raritetno glazbeno tijelo na zapadno balkanskim prostorima, više sam nego siguran da nismo niti svjesni kako u našim krajevima i u našoj duhovnoj balkanskoj šarenici postoji nenadmašno, fenomenalno tijelo, proizvođač očaravajućih zvukova europske glazbe.

Nažalost, sve se to dešava u zemlji gdje turbofolk hara li hara?!