Gradimir Gojer: U staklenom lijeru

Povezani članci

• ZABORAVNOST ILI NEPOŠTIVANJE VRIJEDNOSTI
• ELIZABETA I SOFIJA
• Viktor Ivančić: Mile Stojić, kreativno otpadništvo
• Ljevica i kultura zaborava
• Darko Cvijetić: KLIK NA BANER
• Promocija knjige fra Drage Bojića “Kraljevstvo Božje i nacionalizam” u Jajcu

foto: atruelovefairytale

U STAKLENOM LIJERU

Nad stijenom vidio sam Njega,

Samog Njega vidio sam u odsjaju

Sunca, čuo sam tutanj lomljenja

Džinovskih klisurina i bat koraka

Isprazne soldateske, krotke su

Bile i zvijeri i protivnici Njegovi,

Krotak je bio i On dok se lila

Ognjena kiša u dušu Njegovu,

Samo je u odsjaju staklenog

Lijera tužna maska mijenjala

Boje, a pas njegov cvilio je,

Tužeći posljednju pjesan,

Okrenut Istoku tužio je gorko

A onda je odsjaj nestao, lijer

Je iščezao zamuklom putanjom

Kâsa posljednjeg konjanika judejskog.

KAKO TRAVE NESTAJU

Njišu se na lahoru, nosi ih

Olujni dodir, zrcale ljubav,

Zanose se vječnošću te trave

Nestanku vične, čekajući opet

Lahor i nestajući u ognjicama

Sunca, što prijatelj im ponekad

Biva, onako zgodimice, nestalno.

Gradimir Gojer, iz neobjavljene zbirke Zvjezdani trag