EUROPSKI PROZAISTI ZABORAVLJENI U SVOJOJ ZEMLJI

Povezani članci

• Život vrijedan pisanja i življenja
• NOVI HISTRIONIZAM ADEMA SMAILHODŽIĆA
• Plenumi i protesti širom BiH
• Razvoj konsezualne demokracije u Bosni i Hercegovini
• Zagreb je izlobirao nejednakost glasa u BiH, ali sada ima problem u svojoj kući
• Jasenko Korjenić i ‘Bosanski Hoffenheim’

Koliko mi gajimo kulturu zaborava umjesto kulture sjećanja najbolje pokazuje odnos prema bh. književnosti i njenim protagonistima i tvorcima. I  Derviš Sušić kao dramatičar, uspješan i u teatru, i na TV, i na filmu, a Vitomir Lukić kao prozaist koji je u bh. književnost unio suvremeni europeizirani smisao proznog pripovjedanja i pripadajuće stilizacije, zaslužili su značenjski  i stilski značajnim djelima da se njihovi tvorački doprinosi kompozitu bh. umjetnosti sasvim drugačije i sustavnije tretiraju.

Podsjećanja radi, ne obnavljaju se izdanja njihove uistinu vrhunske beletre. Sporadično se igraju, i to iznimno rijetko, Sušićeve drame, a niti recentni lektirski programi posebno ne poštuju izvrsnost i vrhunsku kvalitetu njihovoga spisateljstva…

Posebno je tragično, u situaciji u kojoj u bh. literaturi nema niti približno tako talentiranih pisaca, sljedbenika i nastavljača djela Sušića i Lukića, da se naše katedre za književnost dvadesetog stoljeća na filozofskim fakultetima, akademijama znanosti i umjetnosti, u kulturnim društvima ozbiljnije ne bave valorizacijom tako vrijednih književnih opusa.

O opasnosti zaborava u književnosti i umjetnosti, uopće, često govorimo, ali malo što poduzimamo da se od nje otrgnu vrijedni književni opusi, a pogotovo da se mladim generacijama ukažu putovi istinski autentične i nepatvorene umjetnine koju su protagonirali ovi korifeji bh. umjetnosti virtuoznoga pisanja.