EPK KAO UMJETNIČKA PREKRETNICA

Povezani članci

• Pa gdje smo mi to onda?
• Teror oženio Obmanu i dobio dijete Obznanu
• ZLOČINCI, A NE HEROJI
• Božica Jelušić: Mistifikacije
• NADINA PRIČA
• ‘Mapiranje’ u Studentskom kulturnom centru u Beogradu

Foto: Anja Rumac

Uistinu je složeno u kratkim reprezentativnim crtama približiti svu programsku raznolikost i vrijednost riječkog projekta EPK 2020. Europske prijestolnice kulture s tematskim naslovom Luka različitosti u suradnji s Europskom Unijom, državnim institucijama, jedinicama lokalne samouprave i samoinicijativnih sponzora. Kao uvodni dio projekta EPK zamišljena je izložba “S kolekcijom” iz umjetničkog korpusa prestižnog autora svjetske reputacije Davida Maljkovića, udruženog sa serijom mladih perspektivnih riječkih autora koja se 31.1.2020. odvila u dobro posjećenim galerijskim prostorom MMSU Rikard Benčić. Naknadno, uz samo predstavljanja Opere Industriale održan je bogat umjetnički program u HNK  zaključno s izvedbom remixa “Ode radosti” Ludwiga van Beethovena “ i “Najdraža Rijeko” Željka Badurine u orkestraciji Frane Đurovića.

I sve to nizom pučkih, umjetničkih, plesnih, glazbenih, individualnih kreacija naglašenog industrijskog tona varioca i zaglušujućih metalnih zvukova,  programatskog “zvuka luke i buke” kojima se simulirala riječka radna svakodnevica, te upotpunila zamišljena idejna cjelina predstavljenog muzejskog fundusa i riječke urbane tradicije na afirmiranim umjetničkim gradskim površinama. Naravno, centralno djelo poznatog stvaralačkog dvojca Zorana Medveda i Josipa Maršića Opera Industriale, održalo se na De Francheskijevom Gatu,  koje je naknadno popratio set umjetničkih intervencija prisutnih autora. I držim da se u ovom dijelu najbolje zadržati daljnjeg  razlaganja programa i protokola.

Foto: Anja Rumac

RUKA MI JE GOTOVO OTPALA OD ŽVRLJANJA PRIGODNOG PANEGIRIKA

Naravno, geneza, sadržaj, kronologija i krajnja poanta, posve su oprečni predstavljenoj stvarnosti iza koje stoji mukotrpni rad, iscrpljujući konflikti, nedostatak sredstava i gadne muke po Mateju dobri poznavatelji prilika, neposredni akteri i svjedoci vjerodostojno tvrde do sredine 2013. godine, osim sporadičnih spomena Nadežde Elezević ili Zorana Licula, program EPK nije spominjan u javnosti. Tek 2013. osmišljen je kao gruba skica i mimo službenog natječaja predstavljen Europskoj uniji i Gradu Rijeci. Uz blagu skepsu i nevjericu obzirom na obim projekta, količinu sredstva i programsku složenost. Naime, svima je bilo jasno da je projekt EPK izvediv, ali prve jasne obrise koncepta ponudila je kolegica  Irena Kregar Šegota. I tako se priča zavrtila. Zahvaljujući njoj, ali i cijelim nizom prethodno poduzetih radnji, službeni ulazak Hrvatske u EU nije iznenadio javnost. Ekspertno su dovršeni projekti, kvalitetno se ekipiralo sa Oliverom Frljićem, Slavenom Toljom, Irinom Kregar Šegotom, Idisom Turatom, stručnjacima iz MMSU i nizom umjetnika. Treba naglasiti da je Grad Rijeka cijeli taj period financijski i logistički čvrsto podržavao, kao i u manjoj mjeri druge državne institucije. Sve je to rezultiralo glatkim osvajanjem kandidature EPK s uvjerljivom većinom, bez lobiranja ili korupcije.

Jasno, najteži posao ih je tek očekivao.

Foto: Anja Rumac

OTPOR, AVERZIJA, TEORIJE ZAVJERA I PRLJAVA POLITIKA

Službeno podatak o dodjeli cca. 500 milijuna kuna nosiocu projekta EPK temeljem programskih djelatnosti i obnavljanja industrijske baštine izazvao je mali “stampedo” na gradski proračun i nerealne financijske zahtjeve kojima je bilo teško udovoljiti. Ljudi su doslovno doživjeli proračun EPK i Gradski proračun kao neiscrpno vrelo suludih ili nerealnih financijskih potraživanja i ideja, te paralelno gradili  animozitet prema EPK ili Gradu. Poznato je kako su Lista za Rijeku, HDZ, ideološke desničarsko klerikalne skupine ili agresivni pojedinci vođeni osobnim motivima generirali lošu političku klimu, plasirali konstrukcije ili doslovno izmišljali neistine kao u slučaju rekonstrukcije školskog broda “Galeb” ili sredstva namijenjenog u građevinske svrhe, predlagali potapanje broda, preusmjeravanje sredstva u turističku industriju ili nejasne financijske projekte, vođeni iluzijom ili pohlepom. Istini na volju ne može se opovrgnuti dobra namjera predlagatelja, ali zdrav razum svakako. Projekt EPK je krucijalan riječki projekt koji će “dugoročno promijeniti vizuru grada“ govorio je ravnatelj MMSU Slaven Tolj i “ne pripada nikome osim ljubiteljima umjetnosti diljem Rijeke i Hrvatske“, tvrdio je Pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar. Može li se strukturalno promijeniti ili preusmjeriti sredstva u drugačije svrhe? Naravno da može, nije riječ o Svetom  pismu nego dokumentu namijenjenom općem dobru.

No, pritom treba izbjeći tipičan malograđanski kaos i uživati u postignutom, a Projekt EPK 2020 u Rijeci upravo je kulturna urbana platforma i prekretnica koja omogućuje “Novi grad novih ljudi“.

Foto: Anja Rumac