Povezani članci
Odlazak (Gabrielu Garciji)
večeras slušam tango, gabriel
i mislim na onaj sunčani majski dan:
u sjeni jednog hrasta, pred gimanzijom,
prvi put otvorio sam tvojih
sto godina samoće
slušam tango, garcia
taj prokleti gardel je znao:
sve što vrijedi u ljudima je strast
od jučer je ovaj svijet
mjesto s manje dobrih ljudi
kiša struže o oluke,
pada, ovdje, u ovoj vražjoj hercegovini,
pada kao u macondu
tango, gabriel,
zategnute strune stenju
kao male, pohotne kurve u tvojim romanima
život je knjiga,
gabriel, život je knjiga
život, knjiga
Elvedin Nezirović