Ekipa Tacno.neta u akciji “Ja sam Muzej”

Izdvajamo

• Biti dio ove priče, nije samo važno zbog omogućavanja ponovnog rada Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Biti dio ove priče znači gola borba za život i kulturu svih nas. Želimo poručiti da i radnici Muzeja i mi koji dežuramo u Muzeju dižemo glas za njegov spas. Pridružite nam se da spasimo Muzej!

Povezani članci

• Je li Mucem najljepši europski muzej?
• Ćurak: Glavna pretnja BiH nije islamizam, već nacionalizmi
• Inicijativa za Stolac: Ako neće pobijediti HDZ, nema izbora
• BiH večeras preuzima kontrolu letenja u donjem sloju vazdušnog prostora
• „Prije kritiziranja Haškog Tribunala, Čović bi trebao objasniti kako su pred Sudom BiH nestali dokazi u slučaju njegove krivične odgovornosti“
• Regionalni festival “Na pola puta”: Užičko čudo obnavlja veze

Foto: šg

Udruženje AKCIJA Sarajevo pokrenula je građansku akciju pod nazivom „Ja sam Muzej“, koja će trajati od 3. augusta do 4. oktobra a kojom bosanskohercegovačku i međunarodnu javnost želi podsjetiti na činjenicu da je najveća i najznačajnija muzejska institucija u Bosni i Hercegovini zatvorena skoro tri godine, te uticati na odgovorne da se ovaj problem što hitnije riješi.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine jedna je od sedam institucija kulture od državnog značaja koja je nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma ostala u tzv. „pravnom vakuumu“ jer odgovorne državne institucije već dvadeset godina ne žele preuzeti osnivačka prava Muzeja, a time ni obavezu njegovog finansiranja. Iako je godinama Muzej preživljavao od grantova namijenjenih održavanju zbirki, zbog radikalnog smanjivanja njihovog iznosa, kolektiv Muzeja ostao je na sredstvima koja ne predstavljaju ni petinu budžeta potrebnog za normalno funkcioniranje ove institucije. Zbog toga, ali i zbog činjenice da radnicima Muzeja nije isplaćeno više od trideset plaća s doprinosima, uprava i kolektiv Zemaljskog muzeja odlučili su 2012. godine zatvoriti vrata Muzeja za javnost.

Ines Tanović

Slike zakovanih vrata Muzeja obišle su svijet. Unatoč tome, Muzej nastavlja raditi – ogorčeni i razočarani radnici svakodnevno dolaze na posao i sami, u uvjetima nedostojnim čovjeka, čuvaju vrijedne kolekcije koje svjedoče o povijesti naroda i narodnosti koje su stoljećima naseljavale naše područje i o njihovom zajedničkom životu. Ovaj Muzej predstavlja baštinu svih naroda ove zemlje, najveću riznicu kulturnog bogatsvta prikupljane i čuvane već stotinu godina, koji bi po pravilu morali da budu dokumenti prvog reda, izvori autentičnih informacija. Muzej su svojevremeno posjećivale rijeke turista, mnoge ekskurzija iz zemlje i svijeta, znanstveni radnici i mnogi, mnogi drugi, danas stoji zakovanih vrata.

Ekipa portala tacno.net jučer je dežurala za Muzej. S nama su bili i general Divjak, Lana Ramljak, Neno Murić, Jadranka Miličević i drugi. U ugodnom druženju sa projekt koordinatoricom Ines Tanović, koja nas je provela jednim dijelom muzeja, pogledali smo izložbu fotografija, portreti uposlenika Muzeja, Zijaha Gafića. Lica na Gafićevim fotografijama pričaju potresne ispovijesti. Slike su nastale u zimskom periodu, pa radnike vidimo umotane u jakne, šalove i rukavice. Nemaju grijanja, zimi, a ni ljeti rashlađenja. I oni i kolekcije osuđeni su na puko preživljavanje. „Zašto sam ovdje? Zato što je čast raditi u Zemaljskom… Nećemo dići ruke, kao što nismo. Ali, neće nas niko. Ne vole nas, a neće ni da uzmu ključ… Bio bi zločin ostaviti sve ovo… Bio bih najsretniji da mi neko dođe i da otkaz, ja drukčije Muzej ne mogu ostaviti… Zaboravljeni smo… Muzej se urušava iznutra – ljudi su bolesni, umiru odlaze“, samo su neke od poruka radnika Zemaljskog muzeja zbog kojih ćete istovremeno osjetiti i ponos, što živite među takvim ljudima, ali i stid, što živite među ljudima koji su to dozvolili. (L.R.)

Neno Murić

Posao Dražena Kotrošana, kustosa ornitologa, načelnika Odjeljenja za prirodne nauke je, najčešće, provjeravanje da li negdje nešto prokišnjava. Marica Todorović, manipulantica na Odjeljenju za arheologiju, provjerava prozore i provjetrava prostorije. Svi zajedno najčešće gledaju u ekrane da neko ne ukrade Hagadu.

Potom nas je kustosica za etnologiju, gđa Lebiba Džeko, provela kroz Odjeljenje za etnologiju, interijere bosanskih kuća iz 19st. Lutke, obučene u carigradske, bečke nošnje iz 19st., još uvijek gordo stoje u Muzeju. Na odjeljenju za prirodne nauke i sada se dobro čuvaju značajni geološki ostaci, meteori (njih čak 4% od ukupne svjetske baštine se nalazi u Zemaljskom muzeju), leptiri, raznorazni insekti, preparirane životinje, primjerci iz bosanskohercegovačkih šuma…

A potom upisivanje u knjigu utisaka dežure, snimanje poruke bh politčarima od kojih se traži hitno riješavanje Zemaljskog muzeja, potpisivanje na Panel dežure te druženje i razgovor s radinicima Muzeja i aktivistima ove akcije.

Svi zainteresirani za akciju spašavanja zemaljskog muzeja u Sarajevu dobrodošli su da se prijave za dežurstvo na e-mail: jasammuzej@gmail.com.

Biti dio ove priče, nije samo važno zbog omogućavanja ponovnog rada Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Biti dio ove priče znači gola borba za život i kulturu svih nas.

Želimo poručiti da i radnici Muzeja i mi koji dežuramo u Muzeju dižemo glas za njegov spas. Pridružite nam se da spasimo Muzej!