Ecija Ojdanić: Tamo gdje umire kazalište, umire i kultura

Povezani članci

• Promocija zbirke poezije “Skica za bajku“, autora Adnana Žetice
• 1914 – 2014, opet Sarajevo?
• Audicija Balet mladih
• Medari obećali da će se brinuti o grobu rabina Moše Danona
• Je bosanski, ali i hrvatski film
• Sedmi dan Mat festa “Oda radosti”

U okviru svoje hercegovačke turneje, poznata hrvatska filmska, televizijska i kazališna glumica Ecija Ojdanić predstavu “Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovitza” (prema motivima romana Miroslava Krleže “Povratak Filipa Latinovitza”) odigrala je u Mostaru, Čapljini i Čitluku.

Ecija Ojdanić, koja je osnivačica kazališta ‘Moruzgva’, u ovoj je predstavi utjelovila ulogu Bobočke, fatalne Krležine literarne persone, a njezin boravak u Hercegovini iskoristili smo za kratki razgovor za naš portal.

Razgovarao: Nikola Vučić

Otkud ideja za ‘Bobočkom’ i tko je zapravo ona?

Ja sam velika ljubiteljica Miroslava Krleže i drago mi je da smo u mojem malom kazalištu ‘Moruzgva’ uspjeli napraviti predstavu s kojom smo publici u Hrvatskoj i regiji približili taj fatalni lik Bobočke koji je jedan od antologijskih Krležinih ženskih likova, nepravedno zapostavljen. Ali ovom predstavom mislim da se taj lik pokazao u punom sjaju. Meni je užitak igrati ju i ploviti s njom u kontroverzama i svim nijansama njezinog karaktera.

Ecija Ojdanić u razgovoru s Nikolom Vučićem

Kako uspijevate sve? Biti majka, filmska, televizijska i kazališna glumica…?

Mislim da su sve žene danas pred istim ili sličnim izazovima: da imaju posao, da moraju raditi, da žele biti i majke, i domaćice te da na neki način moraju sve to skupa pomiriti. Smatram da se ne razlikujem nešto posebno od prosječnih žena danas, samo što je moj posao malo više medijski izložen i ponekad je u nekim periodima naporniji. Ali zato je tu uvijek pomoć obitelji.

Zaokružili ste hercegovačku turneju. Koji grad i publika će Vam posebno ostati u sjećanju?

Želim izdvojiti to da su u svakom gradu domaćini bili fantastični i publika bila željna predstave. Što je manja sredina, ljudi nekako s više strahopoštovanja prate predstavu pa je to na neki način meni zadatak da dam svoj maksimum.

U Mostaru ste povodom ‘Mostarskog proljeća 2013.’ dvije večeri napunili Malu scenu Hrvatskog narodnog kazališta, vjerujem da ste se kroz taj boravak upoznali sa lošom situacijom u kazališnim kućama u  gradu. Kako komentirate da Narodno pozorište u Mostaru, koje je za vrijeme Jugoslavije bilo jedno od vodećih, a danas je zajedno sa ostalim kazališnim kućama na margini?

To je apsolutno slika koliko je politika i rat uništio Mostar i državu. To je uistinu jedna velika šteta. Lako je meni doći sa strane i govoriti, ali čemu taj pokolj i ubijanje da bi na kraju opet svi zajedno živjeli. Velika je tragedija da su neki zločinački umovi zavadili narod i napravili tu groznu situaciju, ali opet taj suživot Mostaraca pokazuje da je to jedino moguće i normalno rješenja za taj grad. Meni je uistinu žao zbog kazališnih kuća u Mostaru jer mislim da tamo gdje umire kazalište – umire i kultura. Vrijeme je da čelnici porade na tome.

Dotaći ću se susjedne Hrvatske i predstave ‘Fine mrtve djevojke’, kao i plakata za istu: vrijeđa li on Vas i kako Vi kao priznata hrvatska glumica komentirate povlačenje plakata?

Osobno mi se plakat ne sviđa, ali me uopće ne vrijeđa. S druge strane se politika miješa u to pa je i s te strane bespredmetno. Mi svi trebamo naučiti da samokritika i šala na svoj račun nije nešto što ponižava, nego nešto što bi trebali trpjeti – mislim na Katoličku crkvu. Apsolutno sam protiv ikakvih zabrana i mislim da samim time sužavamo sami sebi slobode i umanjujemo se.

Na koncu: Kako žive glumci u Hrvatskoj?

Glumci puno rade i žive pristojno. Ne volim slušati stalno jadikovke kako smo jadni i nikakvi i mislim da mi s obzirom na situaciju živimo dobro te da trebamo puno raditi da živimo pristojno.