DŽEKIN POČITELJ

Povezani članci

• Ratni krimi film „2. MAJ“ još uvijek traje
• HALLOWEEN: BOSANSKI PREDIZBORNI MASKENBAL
• ŠTO MOŽE PJESMA?
• DARKO CVIJETIĆ: BORBENI GOVOR MOJIMA U ROV
• HNK Mostar u središtu pažnje na najznačajnijem regionalnom festivalu s predstavom ‘Noć s Aleksom’
• Promocija knjige Ive Anića: Mirisalo je na Feral

Slikar Džeko Hodžić, čija se slikarska dinamična angažiranost rasprostire od slika golemih formata, instalacija, pa sve do neke fine komornosti, kao svojevrsni ožiljak, ranu na duši, ostavio je osobni imaginacijski trag o drevnom gradu i stjecištu likovnih stvaralaca u stanju u kakvom ga je zatekao poslije pohoda barbara u posljednjem bh. urbicidu.

Kompozicija, naizgled nepretenciozna, ali time intrigantnija…

Sve ono što je Hodžić našao, a što barbare nije zanimalo, jer, zapravo, nisu znali što bi s tim, iz drevnog grada na hridima hercegovačkim Hodžić je vješto i likovno krajnje decentno ugradio u svoju asocijaciju…

Jer, ovdje u ovom svojevrsnom kolažu dominantne su asocijacije i poticajna sjećanja. Netko bi se zapitao pa gdje je ovdje poznata okamina, kula na stjenovitoj padini zemlje hercegovačke. Slikara iznimne suvremene senzibilnosti to nije zanimalo. Ovim i ovakvim kolažom sjećanja, asocijacija i uspomena Džeko Hodžić je pokazao viši stupanj angažiranosti da bi dospio do dubinske slike tragedije urbicida učinjenog nad Počiteljem. Ne bez gotovo vrišteće asocijativnosti prisjetio sam se jednog narodnog naputka: Ne daj Stoca, čuvaj Počitelja ni Mostara ne ostavljaj sama…

Nažalost, sva tri hercegovačka bisera imala su gotovo istovjetan tretman kod barbarskih pohoda.
Hodžićev kolaž likovno atraktivno čuva i to trajno sjećanje, ali je to i rijetko čulni vapaj sušte ljepote...