ENG
Dvije crtice o DRUGOTNOSTI
Autor/ica 👤Zoran Brajević
Povezani članci
Foto: Denis Bocquet/flickr
- Crtica: Poštuj oca i majku, ali prvo oca.
Četvrta zapovijed kaže: „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.“ Dobro, a što ako otac i majka nemaju isti stav, to jest što ako vam otac kaže jedno, a majka drugo, koga treba poslušati? Mislite da Crkvi ova dilema predstavlja problem? Ni najmanje.
Ako vam se ne gugla, evo rezimea: Na osmoj stranici autor nudi pričicu koja bi trebala dodatno pojasniti četvrtu zapovijed: Djevojka bi išla na izlet sa društvom i to na jezero na vožnju s čamcem. Otac rezolutno kaže ‘ne’ i odlazi u ured na posao. Djevojka međutim sada odlazi k mami s istim upitom, a mama kaže ‘da’!
Nastavak je toliko dobar da ga se ne usuđujem prepričati svojim riječima, pa slijedi copy-paste s gore navedenog linka:
„Veselo pohiti kćerka u čamac i vozila se sa svojim društvom. O podne otac se vraćao iz ureda i putem mu govori kolega, kako se jutros dogodila nesreća na jezeru, utopilo se više mladih djevojaka, jer im se čamac prevrnuo. »I moja je kćerka htjela jutros na jezero, ali kako sam sad sretan, što joj nisam dopustio!« U tim mislima otac dolazi kući, traži kćerku, a nje nema. Taj čas otvaraju se širom vrata njegova stana, a na nosilima nose mrtvo tijelo njegove kćerke. Otac zadršće, a zdvojno proplače majka, ali sad je sve prekasno, jer kćerka se utopila i sad je mrtvu unose u kuću.“
Što smo naučili iz ove pričice? Da u četvrtoj zapovijedi očito postoji Anex na zapovijed, a on glasi ovako: Ma slušaj ti i majku, ali samo onda kada je suglasna s ocem.
- Crtica: Budite čedni, ali prvo čedna.
Evo i pričice koja bi trebala rasvijetliti imperativ čednosti predbračnog života. Naime, logično je za pretpostaviti da, ako već govorimo o čednosti, onda govorimo o čednosti obaju sudionika budućeg braka, jel? Tako na petnaestoj stranici gornjeg linka imamo ovu pričicu: Zaručnik predloži zaručnici da odu na izlet u planine. Međutim, majka kaže ‘ne’. Zaručnik se naljuti i kaže da odustaje od vjenčanja.
I opet ne mogu bolje od stručnjaka za ovakve situacije, pa slijedi copy-paste:
„Strašan je to udarac za majku i za kćerku. Sve već pripravljeno. A šta će na to ljudi? Ipak junačka majka ustraje u svojoj odluci. Ona će čuvat nevinost svoje kćerke. Zaručnik još nije otišao. Čas gleda kćerku, čas majku pa će napokon poniznim i blagim glasom duboko ganut: »Da, ne trebamo ići na izlet. O kako anđeoski čista mora da je vaša kćerka, kad je čuva tako brižna majka! O kako se radujem, da smijem takovog anđela povesti pred oltar!« I primirje je sklopljeno na veliko zadovoljstvo i zaručnika i zaručnice.“
Je li vam nešto čudno, to jest, nedorečeno? Mislim, svi smo sretni da je sve završilo dobro, ali kao da fali nešto, nešto po prilici ovako:
Zaručnik: Da, ne trebamo ići na izlet. O kako anđeoski čista mora da je vaša kćerka, kad je čuva tako brižna majka! O kako se radujem da smijem takvog anđela…
Majka: Dobro, dobro, znam što hoćeš reći: moja kći je čedna i nevina. Ok., to smo riješili. Nego, reci ti sada meni mlado momče, jesi li ti s nekom pičkom već išao na „izlet u planine“?
Zaručnik: M… molim… ja…
Majka: Šta si se usro? Da skratimo, jesi li ti na toj planini već nekoga jebavo?
/stanka/
Majka: Halo! Jesi jebavo ili nisi jebavo??
Zaručnica: Pa reci Jozo, majka te moja pita…
Zaručnik: Naravno da jesam! I jašta sam! Kao svaki pošteni hrvatski katolički sin!
Majka: Ajde hvala bogu! O kako se radujem da ćeš mojeg anđela povesti pred oltar.
Zaručnica: Pa rekla sam ti majko da sam izabrala pravoga!
Majka: Jesi sine, jesi…
/kraj/
I sada bih ja trebao nešto poentirati o drugotnosti, ali opet, zašto ne bih stručnjaku prepustio riječ:
Autor/ica 👤Zoran Brajević
