Dundin glas u Kovaču

Povezani članci

• Božica Jelušić: SAMO RIJEČI
• Milan Pekić: Behramov stav je samo ilustracija problema daleko veće težine
• DVIJE SLIKE GORČINA
• Sindikat Narodnog pozorišta Mostar stupio u štrajk
• “Pleši me do kraja ljubavi”
• Srđa Pavlović: Kako prepoznati fašizam

Iz Kovača sa Voždovca ide čestitka za zasluženo priznanje Dervišu Dundi Selimotiću.

Ne tako davno pisao sam zapis o jednom popodnevu u beogradskom uglednom restoranu Kovač.

I jučer je bilo sve u dlaku isto kao prije nekolko mjeseci. Glas Dragana Stojnića opijao je sve one koji u tom restoranu sjede, a imaju na pretek duše i srca. Ali, upravo dok sam uživao u kulinarskim delicijama i ugodnom razgovoru stigla je sms poruka iz rodnog Mostara. Javio se prijatelj i prenio poruku poznatog mostarskog vokalnog soliste Derviša Dunde Selimotića. Čovjek koji je obilježio moju mladost kao pjevač najdražih pjesama nedavno je za svoj dugogodišnji angažman u muzici nagrađen… I to od struke, što priznanju dodaje novu vrijednost.

U mome uhu toga je trena milozvuk jedinog jugoslovenskog pjevača koji bi, da je pjevao na francuskom, napravio karijeru svjetskih razmjera, zamjenio zvuk Dundinih na uho otpjevanih pjesama, u misli su mi prišle mnoge moje neprospavane mostarske noći…

Kao da sam čuo i Dundin glas u Kovaču. Na beogradskom Voždovcu zapahnuo me dašak Mostara, u ljetnoj jari popodneva, a ledna je ljepotica Neretva prošetala mojim tijelom.

Bilo mi je lijepo i u ovom tropskom danu, jer javio se iz Mostara pjevač Dundo Selimotić.

Pored brojnih tuga koje su mi u posljednje vrijeme vjerne životne pratilje, evo jedne veselosti, što razgaljuje srce i dušu.

Iz Kovača sa Voždovca ide čestitka za zasluženo priznanje Dervišu Dundi Selimotiću.

Dan kada mi je putem sms-a Mostar, nenadano i naglo, došao u pohode.