DOŽIVJETI STOTU

Povezani članci

• Milja Marin, životna priča ikone NOB-a: Od Kozare, preko logora u Nemačkoj, do slike koja je obišla svet
• Izložba “Borba ili bijeg” autorice Adele Jušić u galeriji Zvono
• Objavljena zbirka poezije Diane Ondelj Maksumić “Voda”
• Sandi Dizdarević: Na koji način pristupiti svjedoku u predmetima ratnih zločina
• Povelja za građansku hrabrost Biljani Srbljanović
• Tribina u Mostaru: Hoće li nam presude Haškog suda pomoći da se suočimo sa ratnim zločinima

Piše: Petar Fehir

Kad mi je prijatelj prošle subote obilježavao šezdeseti poželio sam mu da, uz dobro zdravlje, proživi puno više od onih 780 subota koje mu po statistici sleduju.

Društvo se bilo malo uskomešalo pa počelo uz vidnu zabrinutost računati, svaki za sebe, broj preostalih subota.

Za utjehu smo konstatirali da to i ne izgleda tako loše kao, recimo, prije stotinjak godina kada bi moj prijatelj već za oko 700 subota prekardašio prosjek.

Neki dugopamteći pričaju da se u doba Rimskog carstva  uživalo oko 25 godina.

Da ne pričamo o starom Egiptu…

Mi smo, srećom, programirani tako da nemamo osjećaj realnog vremena, a budućnost i onako ne postoji.

Statistikom i prosječnom dobi bave se samo ljekarska industrija i državne službe za mirovinsko osiguranje. Samo njima možemo zagorčati život ako odstupimo od sredine pa im poremetimo planirane budžete.

Zanimljivo je kako se u zapadnim zemljama, gdje žive i rade ljudi iz različitih dijelova svijeta, za sredinu uzima isključivo projicirani životni vijek domicilnog stanovništva, koje je statistički i tridesetak posto iznad ove prve skupine.

Šveđani, na primjer, žive u prosjeku preko osamdeset godina, dok narodi iz nekih afričkih zemalja gostuju na zemlji tek šezdesetak. A za punu mirovinu i jedni i drugi moraju napuniti šezdeset i pet.

Ali to je već priča o ekonomskim igrama i nema puno veze s onim životom koji mi mislimo da živimo.

Ne bi bio problem da je ograničen samo broj subota. Ta hladna nesimpatična računica važi i za ostale dane.

Tako, ako krenete računati od danas lako je “vidjeti” koliko ćete još dana misliti i dakle postojati.

I biti zabrinuti, mrzovoljni i beznadežni.

Osim ako niste od onih tipova…

Onih što se raduju svakom novom danu i ujutro čim se probude provedu svoju prvu jutarnju misao kroz  par mirnih predjela.

E, njima će i ova godina, koja se upravo kroz ovo sivilo na horizontu, prema danskoj strani Öresunda promalja, biti jednako lijepa.

Što bi Kinezi rekli – godina majmuna.

Godina osmjeha, ljubavi i ostale patetike.

I još 779 subota za mog prijatelja.