Đorđe Matić: Nostalgija za budućnošću 2

Povezani članci

• Večeras počinju Dani poljskog filma u Mostaru
• Loši momci iz susjedstva
• Đorđe Matić: Dan oslobođenja od dana mladosti
• Slobodan Dukić: Delije na falusu
• Vladimir Pavićević: Novo okupljanje
• U okovima PTSP-a: Gorko se vara svako onaj ko misli da će iz rata izaći isti kakav je i ušao

Đorđe Matić

 

Nostalgija za budućnošću 2

 

Mirku

 

Budućnost je već stigla

gledam, čak odavde, i vidim

dobro nam ide

(samo nikom ne reci)

ne, stvarno, ne bi´ da solim dodatno (samo vam ja još falim)

ali dobro ide

sezonski futur, zgrtanje i trpanje.

i svakakvih čuda:

daju babe buže s pet zvjezdica

konobari dnevnike na uvid i karakterne opservacije stranih gostiju

picajoli pregled nacionalnih psihologija

(izračunali ih provjerljivim algoritmom visine manče),

magarac šeta tovara

(ili obrnuto bješe?)

temperatura raste (vanka je za poludit, i u glavi je za poludit)

cijene rastu (a bilo je cinije)

curi svejedno, kapa

smola s borova što gore

iznad gradova što gore sad bez ratova

nema historijske smole više

naglo obogatili, preskočili, ma iza sebe ostavili, bogati!, one tamo

cvijeli svijet je sada sa nama

i šoldi – i kultura

na Stradunu snimaju serije za djecu i maloumne

a muzikanti sviraju u gramofon, na puce, na botun

ono – sâmo svira

 

U istom času,

predelima, u nesrećnim

moja niskozemljakinja

postaje počasna Nišlijka (sa sve plaketu);

amsterdamska tatina princeza, Candy Dulfer u Šabanovom gradu

Princeova pobočnica u mahali pjevačkog princa sa zlatnim zubom

ona svira na zlatnom Amsterdam Free Wind alto-saksu

južnu utjehu koju je prošli put baš tu čula

gledam sliku

a dao bih ne znam šta da mogu i ja čuti, ovaj tren i odavde,

gađam koja bi pjesma mogla biti,

zamišljam, zamisli da je

prva boles’, Vere, lele prva boles

prva boles’, Vere, nišlijske kafani…

 

pogled mi se uplašio i odmah poletio

visoko iznad Nišvila

i dalje,

kruži, traži kao i uvijek nešto svoje

i evo ga, nađe, pa se spusti niže

u drugi mučeni grad, i bliže, na naslov i drugu sliku:

visoki jedan džentlmen, poznat, već star (“mada izgleda mlad”), a world star,

i slova naslova, u Avazu:

“John Cleese ručao u restoranu Kod Kibeta”.

Ovo, jebote, ko da ste vi pisali, kažem Elvisu

kad ste (se) prije trideset godina igrali

koševskih Pajtona,

ko “Vijesti iz budućnosti” (čita Nele naravno, šatro voditelj)

ili glas Saše Savića na radio-Sarajevu, onda:

“Bruce Springsteen svira večeras naravno u Logavinoj ulici…”

Samo gledaj, kad vam jednom ulicu dadnu:

Sarajevskih vidilaca 84 (teško vama!)

ili ploču­ – oni su pali igrajući se boljeg svijeta.

Vjeruj, moguće je

jer sve se ionako dogodilo već

jer ništa nije došlo kad je trebalo

i kad dođe evo, danas ne znači više ništa

 

govorim ti, iznutra, bez glasa, iz daljine, kao i inače

i suze mi idu

napokon,

ne što visoki džentlmen nikada neće moći razumjeti

nego više nećeš ni ti

 

U Hillegomu, 18.8. 2017