DARKO CVIJETIĆ: RIMOVANA O DOMOVINI

tačno.net
Autor/ica 2.1.2013. u 09:43

DARKO CVIJETIĆ: RIMOVANA O DOMOVINI

Kada sam prvi puta sanjao

Arsenija Tarkovskog

Ćelavog i starog:

 

Infuzija mu se

Pokapavala u žilu.

Posred tatua neke bijele armije.

 

Tako i žito ostane

Samo okom domašivo.

Nekom

Starom kruhu.

 

Razvaljeno meso limuna

U bolničkom čaju.

 

Priča da se pomoću lutaka

Još dade biti bijeli zec.

 

Da mu je tumor

Nerazoriv

Poput vitrinske dunje.

 

Da riječima može

Usporiti nesanicu

Voću u teglama.

 

Da maslačak pati

Nagažen crnogoričnom sjenom

Vrtlara.

 

Potom je obećavao sebe

Hladnoj juhi na oknu.

I mahao joj.

 

Iz neudobnosti začinjanja

Dio sluzi

Mrmlja o slobodi.

 

Kada sam se probudio

Pidžama mi je bila

Od pustinje.

Ćebe sa slonićima

Od puno vode.

 

Darko Cvijetić

tačno.net
Autor/ica 2.1.2013. u 09:43