DARKO CVIJETIĆ: RIMOVANA O DOMOVINI

Povezani članci

• Izložba o romanu „Travnička hronika“ – „Konsulska vremena Ive Andrića“
• Film “Gravity” otvara 70. venecijansku Mostru
• O kritici Hane Arent
• Darko Cvijetić: HAŠANSKI SUD
• Ismet Smajlović: Turistička razglednica sa Akdeniza
• PJESNI IZ VALLARSE, Gradimir Gojer

Kada sam prvi puta sanjao

Arsenija Tarkovskog

Ćelavog i starog:

Infuzija mu se

Pokapavala u žilu.

Posred tatua neke bijele armije.

Tako i žito ostane

Samo okom domašivo.

Nekom

Starom kruhu.

Razvaljeno meso limuna

U bolničkom čaju.

Priča da se pomoću lutaka

Još dade biti bijeli zec.

Da mu je tumor

Nerazoriv

Poput vitrinske dunje.

Da riječima može

Usporiti nesanicu

Voću u teglama.

Da maslačak pati

Nagažen crnogoričnom sjenom

Vrtlara.

Potom je obećavao sebe

Hladnoj juhi na oknu.

I mahao joj.

Iz neudobnosti začinjanja

Dio sluzi

Mrmlja o slobodi.

Kada sam se probudio

Pidžama mi je bila

Od pustinje.

Ćebe sa slonićima

Od puno vode.

Darko Cvijetić