Darko Cvijetić: Karasevdalinke

Povezani članci

• Božica Jelušić: Mi smo zarobljenici koji žive u zoni buke, kiča i trivijalnosti
• Charlie Chaplin: Kada sam počeo da volim sebe
• Unutarnji svjetovi Tee Kočan
• Ademir Kenović, Vedrana Seksan i Elmir Jukić u stručnom žiriju 14. “Mostarske liske”
• Intervju – Nikola Vučić: Sve dublje tonemo u srednji vijek
• Utilitarizam

KARASEVDALINKE I

Zabistanom heroju
Još cakle
Ordenske sabljice.

Tako i
Mlaka voda
Po generalovim nogama
Na hidroterapiji.

U zečja prebivališta
Zavlači se:
Pogled na koplja.
Škripanje kormila.

U podnožju
Dva angela raspravljaju o vjetru.

Pred polet.

U prašini
Pljuvačka zaustavi mrave.

Noina djeca.
Nosaju korablju
Zemljom bez vode.

Moja draga.

KARASEVDALINKE II

U Ljubiji
Kada smo bili djeca
Toni Satko i ja

Jeli smo bagrem
Sjedeći na krovu garaže.

Miruje jezero –
Kap kišna na tabutu s kostima
Prstiju nečijeg oca.

Samo rukopis
U njima ostao.

(Cijedi se to jezero
Uvijek se nađu zidovi.)

Da je ostarjela
Ana Frank.
I da hrani golubove.

I da oni znaju.

Za kavez.

KARASEVDALINKE III

Anđelo
Iz rova s mojim bratom.

Anđela
Nina iz Čehovljeva Galeba.

(Po dvadesetčetiri godine.
On se raznio bombom krajem rata.
Ona izgorjela
U autu profesora glume.)

Sin moj i ja
Igramo se
Dozivanja angela.

Meni opet grlo suho
A on
Nije živ ni izašao
Iz utrobe moje žene.

Darko Cvijetić