Darko Cvijetić: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor

tačno.net
Autor/ica 25.12.2013. u 09:37

Darko Cvijetić: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor

Slovomuk

Zaraslom stazom
Vraća se ubijena vojska.
Otkad sam izgubila bebu
U meni se smežurava lokvanj.
Kao što je muzika
Jedini način da tišina poludi.
Tako se vraća.

Bila zadnja osamljenost.
Beuys okružen zečevima
Dok mu krv curi na nos.
U šumu.
Zaraslom se vratila
Ubijena vojska.
A nikoga od nas nema.
Na Trg stadoše.
Tada
Užasno se odvalilo pero
S neba našeg djeteta.

Irwin: Bosnia

Sinove prve zguljene jagodice
Na prstima. Još orošene
Od očeva rafala.
Sada tek sve postaje dovoljno
Udaljeno. Možeš reći
Pokloni me mojem lovu za nož.
Riječ dijete
Sasvim se oporavila.

Došetao žedan jelen
Iz slovenske poezije
Osamdesetih.
Krznom lisice, ženskim vratovima,
Ponovo prođe nelagoda.
Psi se drže za lance –
Obeshrabruju kućice.
Ništa se više ne može
Obećati.
Bolnice smrde groblja mirišu.

Samo se križevi njišu
Okačeni na auto retrovizore.
I imaju
Brazgotinu na licu.

Preplišani medo

Na svoj šesti rođendan
Maša više nije mogla trpjeti bol
Lijeve ruke zbog kojeg je jedina
Gologlava na odjelu.
Zovnula je Ivana od sedam godina
Da joj otkine ruku ili je nekako zadavi.
Ivan nije imao bubreg
I govorio je Maši da joj ruka treba.

Kada su svi došli s Mašinog ukopa
Ivan je noću svim lutkama iščupao po
Ruku i zakopao Maši u zemlju.
Na svoj deveti rođendan
Kada je umro Ivan sav ćelav i bez
Drugoga bubrega.
Maša je noću došla.
Imala je obje ruke pletenice i dlanove
Sa dva dječija bubrega.
Ali se nije imala čemu smijati
Niti čim

Ekshumatorova

Jednom smo našli
Presađeno srce
U tuđem skeletu
Kako ne truli

Da vidiš:
Još kuca i zakucava
A kako nema krvi
Pa nema što pumpati

Aorte zvižde
Komore klepeću

A ljubavna strijela (ona iz bajke)
Masna
Tobolči se
U pleteru vena

I uzmemo ga
Šta ćeš

Možda neka mater
Zna
Čiji je grudni koš

Sekundarni srcegrob

Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor

Rastu mi sijede obrve.
To da je angeo nekada tako
Skidao viškove bjeline s krila.
Više iza kuće nemam ušparanih
Proročanstava.
Jednom sam i s puškom
Prošao
Ispod ovoga prozora.

Vrijeme dolazi
Da se šćućurim u kavez
U ptici.
Umrla starčad
Još ovdašnje zabrinuta za
Nebo. Na fetusima
Opet prsti zanoktavaju.
Koliko svejednosti.
Muha se mogla čuti u meni.

Crnosnjeguljica

(S izložbe Djetinjstvo u ratu Jasminka Halilovića, Sarajevo)

“Pitala sam Dinu
da idemo vani, a ona
je zabrinuto rekla kako ne smije,
jer će ju,
ako pogine –
mama ubiti. (Amra, godište 1984.)”

Morala te
Morala mater ubiti
Dino

A onda je Isus čučnuo i pokupio popadale jabuke
Zaista vam kažem
Grizite se

Patuljci

Košuljice

Crna torba.
Od grube pogrebnoopremne svile.

U kojoj su mojoj materi u
Americi
Dali urnu s pepelom
Njezina brata.

Kad smo urnu pokopali
U didov grob
Torba ostala.

Tako nosim u njoj pjesme.
Bolje im
U torbi za prah.

I to se zove:
Oteti pepelu pidžamu za večeras.

Dijalogonala

Ušli smo trojica
U oklopno vozilo

Polumrak
S brzoudisanjem

Kad smo kasnije
Razmijenjivani
Do pred noć nismo
Znali
Da smo na pravoj strani

Za to doba
Zaogrnuta šinjelom
Kao uz neko jezero
Neki sok

Ta se granata
Pazila
Odmarala
Osamila

Nedovoljno
Odložila

Puškometina

Tepa baka lutki:

Sram da te bude
Eto ti sve
Niz butine curi

Trepće lutka

(Sunita se zvala
U ratu joj ime promijenili
U Sandra)

Pomilki baku:

Zakneginji se bako
Sve ispeglane
Haljine

Odu ti u raj

Da ne hodaš gola
U raju
Na tržnicu

Sjevdalinka

Otpiljena
Sisa lavice
S ulaza u pogođen muzej.

Para
S tek istrčalog
Kneginjinog hrta.

Poreveruju se svatovi
Tetovirnim
Ružama.

Stvari
Koje ničemu ne služe
Uđu mi najzad u sobu.

Začetom
Ispadne sličica
Iz posuđene knjige.

I nose. Kao Šimon

Preklani su preklani
Preklani

Naklani klahu preklani

Klanog mati
Lani plače

Klaše i zaklani
Preklani

Ali manje

I klanog mati
Lani ne plače
Za tima

Klani
(I naklani i ove godine)
Isto kao i oni što klahu

Poklanjanje i klanje
Zamijenjuju

Zaklanjaju se
Zaklinju
Linjaju se

Ostaju sami

I nose

Kao Šimon

Lapotna kuća

Nosi on nosi
Nešto željeza
Rosfraja
Sa lapotne sjekire

Od
Gline
Strugane s kičme
Napravi tavan u ustima

Sjevernoj sobi
Zamrači zidne
Isuse

Od stolarije
Kao od dojke u spavačici
Zatraži
Skrivanje zavjesom

Nosi

Crijep vruć
Čaršafe
Vijence od lima

Okućničke
Isprike zidova

Apisanica

Valja nama bogami
Krečiti
Ovaj grb

Raskrčiti raslinje
Kreč posuditi

Od voćnjaka
Od svijećnjaka

Raskrečiti se

Smrad istjerati
Uzet napuštenoj tvornici

Čuti
Tintino vrijenje

Kako
Prelijeva olovku

Valja nama
Ovoliko glava

Krunisati
Jednim maslačkom

Znak s tvitovke

Lavor sa
Nasapunatom bebom

Goblen
Iz majorove sobe

Znaš kako gori
Selo
Znaš onaj zvuk

(oh ima tu svega:

prevlačenja
bakine haljine
po vodi

krv iz prsta
minopoljoprivrednika

oznojena košulja
slovoslagača)

Jug u riječima
Kao
Lovina mesojed

Pucketa

Sonetni tvit

U jodu Bosna.
Bosna u drnču.
(ulju puščanom)

Neugodno
Plišu
Pred granatu
U dječiju sobu.

Ono malo snijega
Nahvatanog
Za dan
Carevićeve smrti.

Budi temelj tuđe crkve.
Budi
Tuđe utrobe
Svoj plod.

Odbijaj hranu
Kao
Nadežda Mandeljštam

(Odbij od
Vlage
Svoju prašinu)

Budi pustinja
Za svoj snijeg.

Oči ugrušane.
Budi

Diše u šumi

Čuješ srna diše
U šumi
Sve odjekuje

Tako diše
U napuštenoj fišekliji
Niječna riječ

I voćnjak
Oko nagazne mine

Odloženi mačevi
Rodnice starica
Plahte na angelima

Uostalom znaš:

Sve
Ne čuje pucanj
Ni škripot kuke za sušenje

Prvomajska

Po količini
Vode
U podrumu

Zna se za
Propalost
Zimnice.

Za njezina
Vjeveričja
Vjerovanja.

Za mulj
Na igračkama
Uz mamce.

Pa se čuje pucanj.

Visok viši
Od našivenih ptica
Po zastavama.

Retrovizorski Isusi

Promatra
Iz kuta s potištenošću

Glinovitiji
Od laka
Na svečanim muzejskim kostima

Ili od pelena
Tek stavljenih
Na nečijoj staroj materi

Samo smijeh
Svjetoradost

Računa na fetuse
Buduće mišiće lica

Za korist arhitekture
U lančiću

Karatvit

U ulici
S imenom obješene proleterke
Strijeljali braću:

Iznadmetarski snijeg
Koji se uvuče
U regrutsku pjesmu.

Kad legneš
Pa ti suze kaplju u uši.

Znam golubove
Koji su potkrovlja
Napustili

Zbog štakora
Koji u podrumu
Promatraju raspinjanje.

Morat ću jednom
Biti biće jecavo

Glavokraćenje Ivanovo
Ili dubina
U plićakovom snu.

Kajdanka za sevdalinku

Mislio sam
Kako je strašno
U angelarnici
Večerasumrlom

Gdje trešnja
Cvate
Utrobom
Pinokia

Gdje bakini
Bolovi
U oči okače
Fenjere

Tako da ako bi majka
Rekla
Da nije bila tu
Bila je tu

Kao jagodica
Smežurana
Steranom košuljom

Kao tetovirano sidro

Kad sklizne
S podlaktična mesa

Na kost na dno

Darko Cvijetić

Darko Cvijetić rođen je 1968. godine (Ljubija Rudnik). Piše pjesme i kratke priče: NOĆNI GORBAČOV, Književna omladina Srbije, edicija Pegaz, Beograd, 1990.;HIMENICA, Književna omladina Srbije, edicija Raskršća, Beograd, 1996.; PASSPORT FOR SFORLAND, Udruženje književnika Srpske, Banja Luka, 2004.; MASOVNE RAZGLEDNICE IZ BOSNE, Besjeda, Banja Luka, 2012.; KONOPCI S OTISKOM VRATA, Centar za kritičku misao, Mostar, 2013.; Knjigu kratkih priča – MANIFEST MLADE BOSNE, Prometej, Novi Sad, 2000. Objavljivao u: LITERATURA (Ljubljana), QUORUM (Zagreb), SPLIT MIND (Split), ODJEK (Sarajevo), POLJA (Novi Sad), KORACI (Kragujevac), POVELJA (Kraljevo), REČ (Beograd), KNJIŽEVNA REČ (Beograd), POEZIJA (Beograd)… Neke pjesme prepjevane su na engleski jezik, njemački, slovenački, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. U POZORIŠTU PRIJEDOR radi kao glumac i redatelj.

tačno.net
Autor/ica 25.12.2013. u 09:37