Darko Cvijetić: Drugi obraz

Povezani članci

• Petar Fehir: Kad je bilo gore…
• Razgovor s Martinom Heideggerom: Breme jednog mišljenja
• Otvaranje izložbe plakata u galeriji Collegium artisticum
• U DKSG premijerno projekcija filma “64.74”
• Preminula je Ljubica Ostojić
• PETNAESTA GODINA IZVRSNOSTI

Foto: Miquel Ruiz Avilez

Piše: Darko Cvijetić

Iz novinskog napisa, povodom nekog od jubileja, o Tarkovskom saznajem da je imao nakanu snimiti film HAMLET, ali bez texta. Naprimjer sječa stabala na koju naiđe mladi princ Hamlet, jašući u smiraj dana.

Snažni mirisi tek posječenog, narezanog drveta.

Lokve piljevine pod kopitama.

Mač u korici pridrhti, laertoubojan, još posve slab.

Ovo su moje slike, koje vječna nedogodivost filma dopušta da ga popune.

Ili Čehov, pričao je isti Tarkovski – čim završi neku priču, u smeće baca prvu stranicu, odbacujući tako motivaciju, konstruiranu uzročnost. Ili je bez prve stranice svaka priča?

Odmetak od prvotne brbljivosti po bjelini. I što s tom prvom stranicom? S tim prvim stranicama uopće?

U prologu filma OGLEDALO (Zerkalo) Tarkovskog, ima dokumentarna sekvenca s dječakom koji muca. Koji na jedvite jade izgovori JA – MOGU – DA – GOVORIM.

Odmuca to. Tek potom počinje film.

Jedna stranica otpadne.

Jedna scena.

Možda ona u kojoj je Jorik nasmijavao malog Hamleta citatima iz Biblije.

Jednoj su majci jučer saopćili da su u masovnoj grobnici u Tomašici našli njezinih šest sinova i muža.

Zašto nema Skendera da zagrli tu majku?

Kako je Stojanka Knežopoljka postala prva stranica, sekvenca JA – MOGU – DA – GOVORIM?

Princ okrene konja, niz šumski puteljak, dalje od tog drvopokolja.

Laertoubojni mu mač u korici već ojačao, sve jači i tuđiji…