Danas je Svjetski dan teatra

Izdvajamo

• Misija nas dramatičara, nosilaca baklje prosvjetiteljstva, od prvog pojavljivanja prvog glumca na prvoj sceni, je da se direktno suočimo sa svime što je ružno, krvavo i neljudsko. Suočavamo se sa svime što je lijepo, čisto i ljudsko. Mi, i niko drugi, imamo sposobnost da širimo život. Širimo se zajedno zarad jednog svijeta i jednog čovječanstva."

Povezani članci

• Ovacije za koncert narodne igre i muzike
• Edin Pobrić: Filozofija pjesništva Amira Brke
• Izvještavanje o različitosti, borba protiv govora mržnje i fake newsa na 2. FMF-u
• Piazzolla spektakl u Radoviću
• Bol
• Umrla od otrovne mešavine uspeha i očaja

Foto: Slobodna Bosna Samir Saletović

Na inicijativu Međunarodnog teatarskog  instituta (ITI), širom svijeta 27. marta se obilježava Svjetski dan teatra.

Prvi put u Helsinkiju, a zatim u Beču na devetom kongresu Instituta, juna 1961. godine, tadašnji predsjednik Arvi Kivimaa iz Finske, predložio je da se proslavlja Svjetski dan teatra. Njegov prijedlog je prihvaćen sa oduševljenjem. Od tada se svakog 27. marta, na dan otvaranja Teatra nacija 1962. u Parizu, obilježava Svjetski dan teatra na različite načine.

Obilježavaju ga nacionalni centri Međunarodnog tetatarskog instituta i cijela međunarodna tetearska zajednica, organizirajući različite manifestacije, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv Međunarodnog pozorišnog instituta, uvijek piše teatarska  ličnost svjetskog ugleda afirmirajući ulogu i značaj tetarskog stvaralaštva.

Poruka se prevodi na više od 20 jezika, čita pred desetinama hiljada gledalaca u tetarima, štampa i emituje u stotinama novina, časopisa, radio i tv stanica na svim kontinentima. Prvu poruku za Svjetski dan teatra napisao je Jean Cocteau 1962. godine.

Poruku za ovogodišnje slavlje teatarske umjetnoti uputila je Samiha Ayoub, egipatska glumica:

„Svim mojim prijateljima, pozorišnim umjetnicima iz cijelog svijeta,

Pišem vam ovu poruku povodom Svjetskog dana pozorišta, i koliko god sam sretna što vam se obraćam, svako vlakno mog bića drhti pod teretom onoga od čega svi mi patimo – pozorišni umjetnici i ostali – od silnih pritisaka i pomiješanih osjećanja zbog današnjeg stanja u svijetu. Nestabilnost je direktna posljedica onoga kroz što naš svijet danas prolazi, sukobi, ratovi i prirodne katastrofe koje su imale razorne posljedice ne samo na naš materijalni svijet, već i na naš duhovni svijet i psihički mir.

Obraćam vam se danas sa osjećajem da je cio svijet postao kao izolovana ostrva, ili kao brodovi izgubljeni u maglovitom horizontu, svaki širi svoja jedra i plovi bez vođstva, ne videći ništa na horizontu što bi ga vodilo, i uprkos tome, nastavlja da plovi, nadajući se da će stići do sigurne luke nakon dugih lutanja usred uzburkanog mora.

Mi nikada nismo bili bliže povezani jedni sa drugima nego danas, ali u isto vrijeme naš svijet nikada nije bio neskladniji, udaljavajući nas jedne od drugih. U tome leži dramatični paradoks koji nam nameće savremeni svijet.

Pozorište je u svojoj izvornoj suštini, čisto ljudski čin zasnovan na istinskoj suštini čovječanstva, a to je život. Kao što je veliki Konstantin Stanislavski rekao, „U pozorište se ne smije ulaziti s prljavim nogama. Prljavštinu, prašinu, otresite sa sebe, kaljače ostavite u predsoblju sa svim sitnim brigama, prepirkama i neugodnostima koje kvare život i odvlače pažnju od umjetnosti”. Kada izađemo na scenu, izlazimo na nju sa samo jednim životom u nama, životom ljudskog bića, ali ovaj život ima veliku sposobnost da se dijeli i reprodukuje pretvarajući se u mnoge druge živote koje izvodimo pred svijetom tako da on oživi, procvjeta i širi se poput mirisa na druge.

Misija nas dramatičara, nosilaca baklje prosvjetiteljstva, od prvog pojavljivanja prvog glumca na prvoj sceni, je da se direktno suočimo sa svime što je ružno, krvavo i neljudsko. Suočavamo se sa svime što je lijepo, čisto i ljudsko. Mi, i niko drugi, imamo sposobnost da širimo život. Širimo se zajedno zarad jednog svijeta i jednog čovječanstva.”

Samiha Ayoub je egipatska glumica, rođena u okrugu Šubra u Kairu. Diplomirala je na Višem institutu za dramsku umjetnost 1953. godine, gdje je studirala kod dramskog pisca Zaki Tulaimat. Njena karijera broji oko 170 pozorišnih predstava, uključujući “Raba’a Al-Adaviia”, “Sekkat Al-Salamah”, “Krv na zavjesama Kabe”, “Agha Memnon”, “Kavkaski krug kredom”. Iako pozorišni rad dominira njenom karijerom, dala je brojne doprinose na filmu i televiziji. U bioskopu se istakla kroz nekoliko filmova, među kojima su “Zemlja licemerja”, “Zora Islama”, “Srećno”, “Među ruševinama”, a na televiziji je predstavila mnoga istaknuta djela od kojih su najznačajnija “Ulična svjetlost”, “Vrijeme za ruže”, “Amira u Abdinu”, “Al-Masrawiya”.

Svjetski dan tetara će biti obilježen i u BiH raznovrsnim sadržajima a u sarajevskom Narodnom pozorištu zakazana je ceremonija povodom 55 godina umjetničkog rada doajena bh. glumišta Josipa Pejakovića.

,,Onaj miris pozorišta – to kamera ne može prenijeti, onaj kontakt direktno sa publikom i aplauzima na otvorenoj sceni – ne postoji medij koji to može prenijeti. To samo mi znamo koji smo u pozorištu”, kaže Pejaković.

Menadžment Narodnog pozorišta Sarajevo poziva sve zaljubljenike u teatar da se okupe u što većem broju i obilježe Svjetski dan pozorišta uz jednog od najvećih glumaca.

“Vjerovatno svaka kuća ima svoje ikone, svaka kultura, scenska umjetnost ima svoje bardove. Sasvim sigurno je jedan od njih Josip Pejaković. 55 godina je fascinantna brojka. To nije 55 godina posmatranja teatra nego jednog aktivnog učešća u tetaru”, ističe Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.

Početak izvedbe zakazan je u 19 i 30 sati. Karte se mogu preuzeti u dva termina na dan igranja, i to od 9:00 do 11:30 i od 15:30 do 19:30 sati.

federalna.ba