DAN MLADOSTI

Izdvajamo

• Nakon kontrarevolucije i secesionističkih ratova 90-ih, prestalo je svako javno masovno obilježavanje Dana mladosti. Reformističke vlasti u novonastalim vazalnim tvorevinama nisu žalile truda, da okaljaju sjećanje na Tita, uklanjane su, ili oštećivane njegove biste, mijenjani nazivi ulica i trgova, po njemu imenovani, prefiksi u nazivu gradova, a najsramotniji dio reformističke kampanje odnosi se na negiranje uloge i doprinosa Josipa Broza u pobjedi nad okupatorom i njegovim domaćim pomagačima, kao i postignućima u toku poslijeratne izgradnje i emancipatorskom programu implementiranom putem uvođenja modela samoupravljanja. Tome valja dodati i zaista impozantan ugled koji je Jugoslavija pod Titovim vodstvom uživala na međunarodnom planu, provođenjem politike miroljubive koegzistencije i nesvrstanosti. Taj trend je bez skrupula, bez graničnih okvira i negira svako činjenično stanje.

Povezani članci

• Pravosuđe i policija u BiH: Kad sistem dila i ubija
• Boris Dežulović: Ne zna ljevica što bi radila bez desnice
• Spomenici životu – spomenici smrti
• Gem, set, meč: Pera Luković raskrinkao perjanice srpskog fašizma!
• Amila Ramović: Ljudi koji se danas suprotstavljaju fašizmu su heroji koji nam osvjetljavaju put u mračnom vremenu
• SDU: “Od nas zavisi da li će naša budućnost ličiti na našu nedavnu prošlost”

Foto: Vladimir Tkalčić/Flickr 

25. maj slovio je kao datum na koji se službeno obilježavao rođendan Josipa Broza Tita, mada je on rođen 7. maja 1892. godine u Kumrovcu. Tog je dana predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu bivala uručivana na završnoj priredbi, na stadionu JNA u Beogradu štafetna palica, uz prigodne čestitke za dobro zdravlje i dug život. Štafeta je trčana i dočekivana masovno tokom cijelog svog puta kroz Jugoslaviju. Završna priredba bila je koncipirana i izvedena, kao slet velikog broja omladinaca, djevojaka i vojnika. Manifestacija je nazvana Dan mladosti, naziv je u potpunosti opravdan obzirom na dob sudionika i dinamiku izvođenja, upotpunjeno estetikom godišnjeg doba, nakon što se priroda probudila iz zimskog mirovanja i našla u punom cvatu. Nakon odlaska Josipa Broza sa životne scene, manifestacija je održavana do 1987. godine.

Nakon kontrarevolucije i secesionističkih ratova 90-ih, prestalo je svako javno masovno obilježavanje Dana mladosti. Reformističke vlasti u novonastalim vazalnim tvorevinama nisu žalile truda, da okaljaju sjećanje na Tita, uklanjane su, ili oštećivane njegove biste, mijenjani nazivi ulica i trgova, po njemu imenovani, prefiksi u nazivu gradova, a najsramotniji dio reformističke kampanje odnosi se na negiranje uloge i doprinosa Josipa Broza u pobjedi nad okupatorom i njegovim domaćim pomagačima, kao i postignućima u toku poslijeratne izgradnje i emancipatorskom programu implementiranom putem uvođenja modela samoupravljanja. Tome valja dodati i zaista impozantan ugled koji je Jugoslavija pod Titovim vodstvom uživala na međunarodnom planu, provođenjem politike miroljubive koegzistencije i nesvrstanosti. Taj trend je bez skrupula, bez graničnih okvira i negira svako činjenično stanje.

Međutim pojedinci, obitelji i manje skupine spontano su dolazile posjetiti, ili položiti cvijeće na spomenik Josipu Brozu u Kumrovec, ili na mjestu njegovog posljednjeg počivališta u „Kući cvijeća“ u Beogradu i nakon 90-ih, o čemu svjedoče upisi u knjigama posjeta.

Nakon osnivanja Društva Josip Broz Tito 1996. godine u Hrvatskoj, Kumrovec postaje mjesto masovnog organiziranog okupljanja pristaša lika i djela Josipa Broza, povodom njegovog rođendana. Protivnici te pojavnosti osporavali su okupljanja u Kumrovcu, tražili njihovu zabranu, iznosili kritiku, da je to skup anakronih nostalgičara poodmakle dobi, koji veličaju „jednog od deset najvećih svjetskih zločinaca“, prema njima relevantnim rang listama. Usprkos njima okupljanje je opstalo, ono je raslo, mijenjala se dobna struktura prisutnih, promijenjen je naziv manifestacije iz „Dan mladosti“ u „Dan mladosti-radosti“. U protekla dva desetljeća do pojave COVID-19 pandemije u Kumrovec je dolazilo iznad 10.000 ljudi sa jugoslavenskog prostora, ali i iz inozemstva, pa čak i prekomorskih zemalja. Okupljanje je redovito obilježavano na dostojanstven način, bez incidenta, uz poneku izoliranu provokaciju. Opći utisak ne remeti ni sajamski element, kao sastavni dio veselja koji je prisutan. Isto tako ni folklorne ni emotivne slike, koje su u granicama prihvatljivog.