Da li ćemo djeci kao nasljedstvo ostaviti svijet ubojica?

Izdvajamo

• Mi, nažalost, živimo u vremenu u kojem je kulturi sjećanja oštro suprotstavljena tradicija zaborava, u kojoj je kulturi odgovornosti oštro suprotstavljen komfor neodgovornosti, u kojoj je kultura antifašizma postala predmetom ideoloških rasprava, jednakoj kao da li je neko ljevičar ili je desničar

Povezani članci

• Model „federalizacije“ koji zagovara Dragan Čović bio bi model Republike Srpske
• Božica Jelušić: Adieu
• Sindikat Narodnog pozorišta Mostar stupio u štrajk
• In Memoriam: Magija jednog pisca i profesora – Tvrtko Kulenović
• Siniša Glavašević nas je učio ljubavi i ljudskosti ne kunući se u isprazne nacionalističke fraze
• Oči Sabine Mujkić

Kultura sjećanja je jedan ozbiljan društveni evolucijski proces, koji prije svega podrazumijeva da razvijamo kulturu saosjećanja i empatije, a mi smo jako daleko od toga. Mi smo društvo koje živi kulturu laži i poricanja i autoviktimizacije u kojoj su uvijek orkestrirano najveći naši neprijatelji “oni” a mi smo “žrtve”. Mi živimo zapravo u jednom duboko podijeljenom društvu na “mi” i “oni”….. Kultura sjećanja je važna kao katarza, ako želimo dobro svojoj djeci. Da li ćemo djeci kao nasljedstvo ostaviti svijet ubojica, poruka je, između ostalih, sa nedavne tribine u Mostaru na temu “Između sjećanja, poricanja i zaborava” o kulturi sjećanja u BiH 20 godina nakon rata, u organizaciji Centra za kritičko mišljenje i Fridrich-Ebert-Stiftung Bosne i Hercegovine.

Gosti tribine bili su: Oliver Frljić, Dino Mustafić i Senad Pećanin.

Video: Đani Böhm