Češka sjećanja na Tita
Izdvajamo
- Bio sam dirnut ovim pismom. Zahvaliću se panu Hurki na ovom sjećanju. U nas Titu oduzimaju ulice, trgove, izbacuju njegove biste iz ureda, nazivaju ga krvolokom a Česi ga se još uvijek sjećaju po dobrom.
Povezani članci
Nakon nekoliko minuta čekanja iznenenada se pojavio predsjednik Tito koji je išao pješke u pratnji bugarskog predsjednika Todora Živkova i njihove pratnje. Bio sam tako blizu da sam povikao: “Jince i Čenkov pozdravljaju druga (u originalu “pana”) predsjednika”. U tom momentu se predsjednik Tito zaustavio, napravio nekoliko koraka prema mjestu gdje sam stajao i sa njemu svojstvenim osmjehom rekao na svome jeziku: “Prenesite od mene tople pozdrave građanima Jinci i Čenkova i cijele Čehoslovačke”. Zašto građane Čenkova i Jinci? Godine 1912. Tito je sa grupom zemljaka bio zaposlen u čeličani firme Kolben i Danjek u Čenkovu.
Još kao student pročitao sam u nekoj od knjiga da je predsjednik Josip Broz Tito prije prvog svjetskog rata, kao metalac, radio u Čehoslovačkoj koja je tada bila u sastavu Austro – Ugarske. Pošto Čehoslovačku nisam dobro poznavao nisam ni zapamtio koja su to mjesta bila.
Međutim trideset godina kasnije, 1997. dolazim da živim i radim u Češkoj, u mjestu Horovice, blizu Praga. Na jednoj večeri kod moje suradnice upoznajem njenog svekra, starog gospodina, pana Součka. U razgovoru on mi kaže da je u blizini, u mjestu Čenkov nekada radio naš predsjednik Tito i da tamo stoji spomen ploča koja podsjeća na to. Vratilo mi se sjećanje na to što sam nekada pročitao. Upitao sam gdje je Čenkov. Rekao mi je da je to mjestašce u opštini Jince samo 10 kilometara od Horovica. Provjerim podatke i stvarno: Tito je 1912. sa grupom Slovenaca iz Kamnika došao u Čenkov i tu radio u željezari pa poslije otišao u zavode Škoda u Plznju.
Nakon nekoliko dana odemo supruga i ja do Čenkova. I stvarno tamo je bila spomen ploča na kojoj je pisalo: “U ovoj tvornici radio je 1912. godine kao bravar Josip Broz Tito maršal Jugoslavije“.
Poslije smo često prolazili autom pored Čenkova i uvijek bismo spomenuli našega predsjednika.
Već je šest godina kako smo se vratili iz Češke ali pratim tamošnja zbivanja a posebno ona lokalna u našim Horovicama. Onda mi prekjuče u lokalnom horovičkom dvotjedniku „Podbrdske novine“ broj 13 privuče pažnju pismo čitaoca Josefa Hurke. On piše o davnom susretu sa Titom. Evo tog pisma:
“Nekoliko riječi sa jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom
Bio je to septembar mjesec 1965. kada sam sa porodicom bio na godišnjem odmoru u Bugarskoj u primorskom mjestu Družba nedaleko od Varne. U jednom momentu je većina rekreanata počela trčati prema cesti koja je od mora bila udaljena oko 200 metara. Nisam znao o čemu se radi pa sam iz radoznalosti i ja tamo krenuo.
Nakon nekoliko minuta čekanja iznenenada se pojavio predsjednik Tito koji je išao pješke u pratnji bugarskog predsjednika Todora Živkova i njihove pratnje. Bio sam tako blizu da sam povikao: “Jince i Čenkov pozdravljaju druga (u originalu “pana”) predsjednika”. U tom momentu se predsjednik Tito zaustavio, napravio nekoliko koraka prema mjestu gdje sam stajao i sa njemu svojstvenim osmjehom rekao na svome jeziku: “Prenesite od mene tople pozdrave građanima Jinci i Čenkova i cijele Čehoslovačke”. Zašto građane Čenkova i Jinci? Godine 1912. Tito je sa grupom zemljaka bio zaposlen u čeličani firme Kolben i Danjek u Čenkovu.
Njegov dvogodišnji boravak u Češkoj ostavio je na njega duboki dojam za cijeli njegov život. Vratio se ovamo kao predsjednik 1965. u okviru obnavljanja odnosa nakon osude Staljinovog kulta ličnosti. Tom prilikom nije zaboravio posjetiti Jince i tvornicu u Čenkovu, gdje je radio.
Slijedeća posjeta je bila 1968. na poziv sekretara KP Čehoslovačke Aleksandra Dubčeka a nakon posjete Moskvi gdje je jasno upozorio Brežnjeva na nesagledive posledice u slučaju vojne intervencije u Čehoslovačkoj.
Tito je kasnije ulazak armije SSSR u Čehoslovačku nazvao zločinem koji će imati nesagledive posledice na cjelosvjetski komunistički pokret.
Njegove riječi su se ostvarile dvadeset godina kasnije.”
Bio sam dirnut ovim pismom. Zahvaliću se panu Hurki na ovom sjećanju. U nas Titu oduzimaju ulice, trgove, izbacuju njegove biste iz ureda, nazivaju ga krvolokom a Česi ga se još uvijek sjećaju po dobrom.