Božica Jelušić: SEOSKE ŽENE

Podižu djecu, caruju u vrtu,
Gredicu slože, mladicu prelome.
Ne znaju o telugu i sanskrtu,
Ali sa sjemenom govore po svome.

Pijeskom i krpom posuđe usjaje,
Sva okna octom, a podove voskom;
Čuvaju robu, da im dugo traje,
Granice znaju okrugu seoskom.

Radio svira, dok miješaju žgance.
Dopiru do njih vijesti izdaleka.
Misle na svoje, i na tužne strance,
Koje u zbjegu hladna zima čeka.

Ispod kokoši toplo jaje uzmu,
Čekaju podne, pa objed pristave.
Za zdravlje mole Damjana i Kuzmu,
I da se braća češće doma jave.

Okrenu sijeno, da se brže suši,
Pod hrast prisjednu, predahnut’ u miru.
I ovom svijetu što se u prah ruši,
Ramenom svojim temelj podupiru.