Božica Jelušić: PREKORUBLJE

Povezani članci

• Serija performansa “Historija kamenu, budućnost vjetru” umjetnika Bojana Stojčića uskoro u Mostaru i Sarajevu
• ODLAZAK PROFESORA
• Od prošlosti se ne može pobjeći
• P R O L A Z
• Ismet Smajlović: Homo balcanicus
• Ivica Lučić – Objektivni komentator

Ne mogu vjerovati do kojih puzajućih razina se sve to spustilo: novinarstvo, javni život, kritička svijest.

Škrabala svakovrsna i nehoblani mozgovi, dajte, ne oklijevajte, zamarajte me još malo panegiricima o “mačku u vreći”, zvanom PLENKOVIĆ, to bi mi zbilja puno značilo u duhovnoj praznini i “sezoni kiselih krastavaca” u našoj predivnoj bari, gdje je privremeno zamrlo kreketanje “opinion makera” svih vrsta! Kako se ne stidite takovih bljezgarija i bestidnih navijačkih gluposti o ukazanju EUROPEJCA ANDREJA u našoj turobnoj stvarnosti! Koje taj vrline ima, da ne povjeruješ! Te čovjek pere ruke nakon odlaska u nužnik, te uvijek ima obrisane očale i čistu maramicu, ne smrde mu čarape, ne grize nokte u javnosti, pa kad mu padne viljuška u restoranu traži smjesta drugu, na nekoliko jezika, koristi vodicu za usta, IZGOVARA SVE GLASOVE (sic!), i općenito: kapacitet vođe i vizionara u apsolutnom formatu!

Ne mogu vjerovati do kojih puzajućih razina se sve to spustilo: novinarstvo, javni život, kritička svijest. Kakva su to jamstva za buduće poteze, naznake za sinergiju, jasan uvid u stvarnost, smisao za strategiju, pregovaračke vještine, nepotkupljivost i socijalnu osjetljivost? Odmaknite se od trpeze, postelje i javne govornice i probajte napraviti neku suvislu raščlambu! Tko je čovjek uopće, po onoj biblijskoj PO DJELIMA ĆE TE TVOJIM POZNATI i ima li Plenković djela po kojima bismo ga prosuđivali? Ili je samo provizorij, maskota iza koje stranka u rasulu želi sakriti korupciju, nered, nepotizam i vlastoljublje pod svaku cijenu?

Naravno da smo siti intelektualaca tipa Brkića, Đakića, Ćorića i Nedrka Il-Čića, ali zaista vam kažem da je ovo PREKORUBLJE, curi na sve strane iz čaše javnoga strpljenja, a mirisi koji se pri tom šire, kužni su i nepodnošljivi. Kako reče jedna uglađena sudionica rasprave “nije to moja čaša” (metafora), ne sudjelujem u tome i ne kupujem takav sadržaj. No, problem je u onima koji nemaju izbora, niti instrumenata za prepoznavanje, pa MORAJU kupiti, kao u onim nesnosnim reklamama za industrijsko i farmaceutsko smeće, makar im se potom glava rasprsla i život raspao od onoga što će uslijediti.

Dajte, prestanite, zaista, ako još mrvu ukusa, poštenja i savjesti posjedujete.

GPV