Božica Jelušić: MIR ZA MIRU

Povezani članci

• Ako žrtva šuti, šuti i društvo u cjelini
• PRIČE O LJUBAVI / TALES OF LOVE
• Prosvjednici pred domom Grabar-Kitarović tražili nove izbore
• Edin Ramulić: Daleko je Sarajevo
• SELEKTIVNA HISTERIJA
• KAD BIRTIJE PUKNU

Foto: kinoist.ru

Otišla je Mira Furlan.
Koja beskrajna nepravda i tuga.
Imala je sve što su njeni oponenti i kvaritelji života željeli: pojavu, talenat, personalitet, kemiju, moć transformacije, hrabrost, lucidnost, osjetljivost, energiju, uvjerljivost, karizmu.

To su znali čak i oni, kojima je njena sjena bila nepodnošljiva, a “umjetnost srca” nedohvatna. Sve su učinili da je smanje na svoju mjeru i život joj učine nepodnošljivim. Njene su darove gazili blatnim cokulama, rutavom psovkom letjeli na njenu čistu i pravednu riječ. Podarili su joj izgnanstvo, nadajući se da će u njen format i njenu sliku zasjesti preko noći. Bijeda čaršije, zla, primitivna, iskešena, gola i odvratna, hvatala se okrajka njene pelerine, tamo, daleko, kamo se odlučila skloniti.

Naravno, ona od njih nije željela ništa. Samo mir, koji je morala životom platiti. Samo miris i spokoj tamarica, koji rastu dugo i visoko, i s čijega se vrha ništa pozemljarsko i sitno ne vidi i ne nazire.

Miruj u miru, mirtom milovana.
Za bolji svijet si sada odabrana.