Božica Jelušić: LUZERSKO GAKANJE I KREZUBO ŽVAKANJE

Izdvajamo

• Oni zaista žele biti to što jesu i živjeti u takvoj stvarnosti. Halal im, i neka im što duže potraje, po mogućnosti što dalje od nas i naše djece!!

Povezani članci

• Zločinačka organizacija Hrvatska
• Knjiga koja se ne zaboravlja
• Klerofašizam
• „Duboka država“ za plitku pamet
• Nastavnik dobio otkaz u školi jer je koristio srpsku riječ “tavanica”
• Radi HDZ-ovog uhljebljivanja kao u Plitvicama mladi bježe iz zemlje

Krezubo prežvakavanje ustajalih mitova prošlosti i polit-idiotarija, jedino je što oni znaju i umiju. Ni na tisuću zagovora i vapaja neće se iz magle pojaviti sablasni Dvoglavnik, njihov omiljeni transvestit presvučen u ženske halje, da ih povede u kvislinške rajeve s nazivom jednokrvne, čiste nacionalne Države.

Muka mi je da si kvarim odmor i idilu, no vidim da tu nekakva anonimna, militanta Madame provaljuje kako su ONI (tko?) pobijedili i porazili “ove pobjednike iz prošlog rata, pa će i opet…” bla bla bla. Toliko je to deplasirano i blesavo, da nemam što dodati, no vrag mi ne da mira da se o te polupismene bokce očešem, usprkos svim intimnim uvjerenjima. To luzersko gakanje političkih guski i njihova jata, remeti miran san i zasluženi odmor svijeta koji realno vidi svoje vrijeme i njegove gabarite.

Naime, premda su ništavci, rada bih tim sirotanima objasnila kako nikada nigdje i nikako nisu nikoga pobijedili, niti imaju kapaciteta da se to desi. Oni su zarobljenici svojih fikcija, svoje ograničenosti, ideoloških virusa, deluzija o prošlosti i totalnog neshvaćanja sadašnjosti. Vise na rubu društvene obodnice, mlataraju nožicama u zrakopraznom prostoru, troše vrijeme uludo. Idu po hladnim ulicama, prosvjeduju protiv očevidnog, vode sa sobom svoje ubogaljene ikone, misle da nešto predstavljaju, i ljuto se u tome varaju. Krezubo prežvakavanje ustajalih mitova prošlosti i polit-idiotarija, jedino je što oni znaju i umiju. Ni na tisuću zagovora i vapaja neće se iz magle pojaviti sablasni Dvoglavnik, njihov omiljeni transvestit presvučen u ženske halje, da ih povede u kvislinške rajeve s nazivom jednokrvne, čiste nacionalne Države.

Pobijedili smo mi, mirni i staloženi ljudi, koji jedemo nedjeljni čokoladni kolač, pijemo kavu s kimom, razgovaramo s prijateljima o lijepim temama, preslagujemo fotografije u albumu, palimo mirisne štapiće, slušamo glazbu. Za koji tjedan sadit ćemo vrt, igrati s unucima, promovirati knjige, radovati se uspjesima maturanata, putovati u Beč na izložbu, učiti esperanto, slaviti zavičajne fešte. Miran duh i zadovoljno srce naša su nagrada, a avetinjske prikaze koje ti anonimusi i oštećeni likovi prizivaju, te “grobnice od zlata” i crne rupe u mozgu, znak su jedne trajne bolesti, kojoj nema lijeka. Mogla bih osjetiti žaljenje zbog toga, no neću si dopustiti taj luksuz, jer riječ je o njihovu svjesnom izboru.

Oni zaista žele biti to što jesu i živjeti u takvoj stvarnosti.
Halal im, i neka im što duže potraje, po mogućnosti što dalje od nas i naše djece!!