Božica Jelušić: KRIK

Izdvajamo

• I kamen bi proplakao i drvo bi zaurlalo, da može reći pravorijek o "krvavom Maksu", čije se odurno ime i "uspomena" danas spominju u Božjim hramovima! O, tempora, o, mores! Neka mi netko objasni ovu sablazan i neka mi kaže, čija je u ovoj zemlji "gornja"? Tko drži škare i štiti nas od korova, a tko spava i pravi se nevinim u ludnici, ne videći u tome ništa zazorno?

Povezani članci

• Milanović primio časnike HVO-a, među njima i haški osuđenik Tihomir Blaškić
• Nenad Bunjac: ZOMBI APOKALIPSA U BALKANSKOM TROKUTU
• Amanet Slavka Goldsteina
• SVJETLOST NAŠEG SNA
• Goran Sarić: Napad na neviđeno
• GRAND-PRIX 54. MESS-a ZA PREDSTAVU «KOŠTANA» ANDRÁSA URBÁNA

I onda tu zavirim, mehanički, po navici, da bih vidjela kako LJUDSKI KOROV, senilan, praznodušan, bezobrazan, osiljen, ti pljesnivi netopiri osušena mozga, u jednoj građanskoj, europskoj, sekularnoj državi, harače po kulturnom prostoru, promovirajući apsurdnu makulaturu od “knjiga”, o fašističkom koljaču, poživinčenom krvoloku, koga bi se svako živo biće zastidjelo i odreklo!

Dakle, cijeli dan na imanju, režući kupine, koprive, korove, suhe stabljike, unoseći ponovo red u prirodu. Lagana vožnja u polumraku, obrani kukuruzi, lijepi mirisi, čarobni krajolik. Vratih se doma, u svoju sobu, svoj stol, među svoje knjige.

I onda tu zavirim, mehanički, po navici, da bih vidjela kako LJUDSKI KOROV, senilan, praznodušan, bezobrazan, osiljen, ti pljesnivi netopiri osušena mozga, u jednoj građanskoj, europskoj, sekularnoj državi, harače po kulturnom prostoru, promovirajući apsurdnu makulaturu od “knjiga”, o fašističkom koljaču, poživinčenom krvoloku, koga bi se svako živo biće zastidjelo i odreklo!