Božica Jelušić: IZ ŽABOKREČINE I ZAVJETRINE

Izdvajamo

• Gledam da umaknem reciklažama, trivijalijama, mućcima prodanim pod "kreativne momente". Ne volim plastičarske proizvode, vulgarnu "ukrašenost" i "dotjeranost" bez stila. Također ne volim učmale starce, prononsirane bljezgatore, kočeperne kokošare, čije je vrijeme prošlo, samo su im to zaboravili reći. Ne podnosim način na koji nam se nomenklatura obraća, taj usiljeni jezik (kao Plenkijev Cronglish), to patetiziranje i deklamiranje, kloniranje, kolindiranje, sve što je kvazi i što je providno kao folija za pečenje, i ne govori nikome ništa i ništa ne objašnjava. Da, ni malo ne volim (sramim se) instant nacionalne idole, s krunicom u džepu i karizmom u sefu, koji završe reklamirajući namaz za palačinke, jer nikad dosta ekstra prihoda, zlu ne trebalo.

Povezani članci

• Naricanje za NDH
• ZA RASPUŠTANJE SABORA POTPISALO 89 ZASTUPNIKA, IZBORI 4. RUJNA
• BABILONSKA KNJIŽNICA: LJEVANICA ZA PREDRAGA M.
• Muhe bez glave
• Vlatko Cvrtila: Nema terorizma, ali ima medijske paranoje
• Vinko Grgurev: Kojim vrijednostima poljska država raskrčuje put diskreditiranjem Rose Luxemburg?

Kler je na vrhuncu dekadencije i induciranog ludila. Državni mehanizmi ne djeluju, društveni život otrcan je kao kaput seoske učiteljice ili staroga pjesnika, zablude i predrasude prekonoć postaju etablirane “istine”. Lopine bez duše pate od duševnih boli, sociopati se osjećaju “ugroženo” jer ih ne vole u njihovim brlozima. Ministrice malo čitaju i loše govore, humanistička inteligencija frustrirano čuči u mišjim rupama. Dijasporci, dvodomovinci i Pohrvice caruju u svim segmentima, prodajući pljesnivo domoljublje i prikraćenu pamet.

Vidim da imam 1000 sljedbenika i respektiram taj podatak. Pokušavam reći nešto pravedno, iskreno, istinoljubivo. Pokušavam umjetnošću i estetikom, kao magičnim plaštem, prekriti rugobna mjesta stvarnosti. Izbjegavam komentirati mediokritete u medijima, vlasti, javnim službama, koji razmetljivo koriste javni prostor za promociju svojih bizarno bedastih i prosječnjački neučinkovitih i šupljih ideja.

Gledam da umaknem reciklažama, trivijalijama, mućcima prodanim pod “kreativne momente”. Ne volim plastičarske proizvode, vulgarnu “ukrašenost” i “dotjeranost” bez stila. Također ne volim učmale starce, prononsirane bljezgatore, kočeperne kokošare, čije je vrijeme prošlo, samo su im to zaboravili reći. Ne podnosim način na koji nam se nomenklatura obraća, taj usiljeni jezik (kao Plenkijev Cronglish), to patetiziranje i deklamiranje, kloniranje, kolindiranje, sve što je kvazi i što je providno kao folija za pečenje, i ne govori nikome ništa i ništa ne objašnjava. Da, ni malo ne volim (sramim se) instant nacionalne idole, s krunicom u džepu i karizmom u sefu, koji završe reklamirajući namaz za palačinke, jer nikad dosta ekstra prihoda, zlu ne trebalo.

Definitivno sam malaksala od potrošenoga zraka u zagađenom mentalnom okolišu. Ljudi komuniciraju nemuštim frazama, drže figu u džepu, ziheraški se izmiču i smijulje, kad čovjek kaže neku oštru na društveno “goruće” teme. Potom se vraćaju klopi, kućnim ljubimcima, idiotlucima o samopomoći i psihološkim trikovima kako da održe glavu iznad vode, ne shvaćajući da su ih njihovi gurui davno ostavili i zaboravili na muljevitom dnu.

Kler je na vrhuncu dekadencije i induciranog ludila. Državni mehanizmi ne djeluju, društveni život otrcan je kao kaput seoske učiteljice ili staroga pjesnika, zablude i predrasude prekonoć postaju etablirane “istine”. Lopine bez duše pate od duševnih boli, sociopati se osjećaju “ugroženo” jer ih ne vole u njihovim brlozima. Ministrice malo čitaju i loše govore, humanistička inteligencija frustrirano čuči u mišjim rupama. Dijasporci, dvodomovinci i Pohrvice caruju u svim segmentima, prodajući pljesnivo domoljublje i prikraćenu pamet.

Obrazovanih je malo, povodljivih previše, a od reformi, kako reče Slađana B., prije kurikularne, trebalo bi napraviti celularnu, pa stvoriti novoga čovjeka, pogodnoga za duhovne i mentalne aktivnosti. Niskost, glupost, podmuklost, nesposobnost, dosada, čamotinja. Evo spektra u kome se krećemo, evo čimbenika koji stvaraju našu klimu i kroje naše doba.

Sva sreća što će uskoro proljeće. Selim se među žabe na listu lopoča. One su simbol meditanata po istočnjačkim učenjima. Zatvore oči i gledaju u svoj unutarnji prostor, blaženo se grijući na suncu. Stvarno ne vidim bolje solucije za stanje u kome se trenutno nalazim i ne snalazim.