Božica Jelušić: FORMULARI

Izdvajamo

• Ljudi odustaju od nagrada, od nasljedstva, od povrata poreza, od svojih prava
• plaćaju pristojbe i račune, harač i namete, samo da ne bi ispisivali beskrajne formulare. Ne dolaze na očitovanja banalnih podataka, misleći da ih zovu na sud i da su nužno nešto krivi, premda ne znaju što i od kada. Ljudi sanjaju labirinte i kafkijanske procese, utapanja i zapletaje crijeva, jer su u ladici skriveni formulari, koje treba ispuniti. Nema izlaza i nema rješenja. Ako se požalite, reći će vam da to dolazi "iz centrale", te da oni na to nemaju utjecaja. I kao, ono, malo im je zbog vas neugodno, ali ne mijenja se ništa.

Povezani članci

• Nasilnik
• Trideset godina nakon ratnog zločina konačno presude za Loru
• Žive li ustaše?
• Tuzla: Otvorena INTERBIFEP izložba
• Na desnom rubu pameti
• Tuđmanovo pravosuđe

Predlažem stoga da se ispod tih famoznih papirusina nađe ime njihova kreatora. Tamo, negdje u kutu, makar nonparelom. I obavezno, ime njegova šefa i telefonski broj, ako nije sam kreirao tu zbrčkotinu za zbunjivanje normalnih građana. Ili još bolje: Predlažem da se ukinu te tone loše upotrebljenog papira i radna mjesta koja podrazumijevaju njihovu obradu. Možda se nečija mentalna ravnoteža spasi na vrijeme, ako ne i cijela država.

Razmišljam kako formulare, službene dopise i ostalo gnjavatorsko štivo, pišu ne baš pametne osobe.koje nađu svojih “pet minuta moći” da bi druge, često inteligentnije i superiornije, bacili u očaj i pokazali im kako “ništa ne razumiju”. Mistificiranje, muljanje, zamoran i netočan jezik, tuđice, nakaradne konstrukcije, impersonalan stil (“pozivate se”, “dužni ste” “stranka se obavezuje”), njihovo su najmoćnije oružje. Tako oni dokazuju težinu posla, tako rašpaju živce i troše nam strpljenje, i usput pokazuju da je plaću jaaako teško zaslužiti. Ljudi nervozno preskaču redove, potpisuju na slijepo, nestaje im zraka u plućima i bubnja im u ušima, dok ih “fikusi” s druge strane šaltera prezirno streljaju očima, ne želeći pomoći jer “to nije njihov posao”.

Ljudi odustaju od nagrada, od nasljedstva, od povrata poreza, od svojih prava; plaćaju pristojbe i račune, harač i namete, samo da ne bi ispisivali beskrajne formulare. Ne dolaze na očitovanja banalnih podataka, misleći da ih zovu na sud i da su nužno nešto krivi, premda ne znaju što i od kada. Ljudi sanjaju labirinte i kafkijanske procese, utapanja i zapletaje crijeva, jer su u ladici skriveni formulari, koje treba ispuniti. Nema izlaza i nema rješenja. Ako se požalite, reći će vam da to dolazi “iz centrale”, te da oni na to nemaju utjecaja. I kao, ono, malo im je zbog vas neugodno, ali ne mijenja se ništa.

Predlažem stoga da se ispod tih famoznih papirusina nađe ime njihova kreatora. Tamo, negdje u kutu, makar nonparelom. I obavezno, ime njegova šefa i telefonski broj, ako nije sam kreirao tu zbrčkotinu za zbunjivanje normalnih građana. Ili još bolje: Predlažem da se ukinu te tone loše upotrebljenog papira i radna mjesta koja podrazumijevaju njihovu obradu. Možda se nečija mentalna ravnoteža spasi na vrijeme, ako ne i cijela država.