BOSANCI SU OLIČENJE DOBROTE

Povezani članci

• Financial Times: Sarajevo je grad gdje se spajaju Istok i Zapad
• Ramo Kolar: ZMIJA S TRESKAVICE DUGA SEDAM METARA
• U KELNU VELIKI CENTRALNI HUMANITARNI KONCERT PODRSKE GRADJANIMA – DEMONSTRANTIMA U BIH
• Muke sa desničarima
• Kultura poricanja ne dozvoljava da zatvorimo stranicu o prošlosti (Video)
• Bibaj

Razgovarao: Fahrudin Fahro Konjhodžić

Nedavno je u fotocentru «Skandinavianfoto» u Oslu predstavljena zanimljiva izložba fotografija. Riječ je o fotografijama koje su napravili Norvežani, fotoentuzijasti na svom «workshop» putovanju u Bosnu i Hercegovinu. Posjetioci ove izlozžbe su imali priliku da vide kako Norvežani vide znamenitosti BiH kroz objektive svojih fotoaparata.

Nosilac  ovoga interesantnog projekta, naziva « Workshop fotoreise – Gatefoto i historijska Bosnia-Hercegovina», (Workshop fotoputovanje, ulične fotografije historijske BiH) je norveški ratni fotograf Morten Hvaal (Val). Morten je bio fotograf Associated Press u posljednjih trideset godina. Dio svoje  karijere je proveo u Sarajevu, u vrijeme okupacije, i kako sam reče, zaljubio se u taj grad i tamo odlazi kada je to moguće.

            – Još otkako  sam se počeo baviti fotografijom, pokušavam da svoje iskustvo prenesem na fotoentuzijaste. To nisu profesionalci, ali su zaljubljeni u fotografiju. Već tada sam shvatio da je dobro da to ne budu samo obični «workshop» kursevi, već da ponudim malo više doživljaja: zato sam pokušao da to kombiniram sa kulturom, histrijom, hranom i pićem i svim onim što se može dožvijeti u jednoj zemlji. Posebno  kada neko posjeti jednu zemlju uz pomoć nekoga ko tu zemlju dobro poznaje! Upravo to sam ja našao u Bosni i Hercegovini. Ja sam tu zemlju upoznao tokom rata, tamo sam stekao brojne prijatelje i cio ovaj projekat bi bio nemoguć bez njihove pomoći. Oni mi stvarno pomažu maksimalno, sređuju sve što se treba formalno srediti, ali ne samo to. Oni istovremeno i pričaju o svojoj zemlji, o zbivanjima ne samo za vrijeme rata, već i o događanjima od prije, ali i onom što je aktuelno u današnje vrijeme. Tako da svi naši učesnici kursa i posjetioci mogu da dobiju puno više nego da su obični turisti. Jer turista nema mogućnosti da upozna sve te  ljude, koji dobro poznaju svoju domovinu i njezin glavni grad Sarajevo. To su ljudi različitih profila, književnici, profesori, političari, novinari  itd. Važno je da oni dobro poznaju sve to, ali isto tako je važno da to svoje znanje i iskustva  mogu ispričati i prenijeti  učesnicima workshopa. Glavni cilj ovih putovanja jeste da upoznamo  zemlju BiH i njezin glavni gad Sarajevo u kojima se desio brutalni rat, u naše suvremeno doba! To je činjenica koja se nikada ne smije zaboraviti. Učesnici našega worksopa dobivaju upravo ta saznanja, ali i o onome što se dešava danas, kako su posljedice rata i  razaranja prevaziđene i kao tamošnji stanovnici žive danas!

Ovom prilikom doznajemo da se ovi workshop kursevi održavaju od 2012., uglavnom dva puta godišnje, a da je interes veliki. Morten Hvaal objašnjava da su učesnici ovoga kursa norveški fotoentuzijasti, kojima je fotografija hobi, ali da se prijave i studenti fotgrafije, i to oni iz ranih faza studija. Također se dešavalo da neke grupe zatraže ovakvo putovanje samo za sebe, a do sada je u  ovim kursevima učestvovalo skoro stotinjak fotoentuzijasta. A već za jesen ili za narednu godinu, ova worskshop ponuda će biti proširena i na Švedsku.

Moja novinarska radoznalost nije odoljela a da ne upita ovoga novinara o njegovom iskustvu i dožvljaju BiH u toku rata. Tako doznajem da je on već početkom devedestih, kao fotograf Associated Pressa, obišao oko stotinjak zemalja, uglavnom onih koje su bile zahvaćene ratnim konfliktima. Tako je jedan dio svoje karijere proveo i na našem području, a posebno jedan veliki dio u Sarajevu. Tako će reći da su godine provedene  Sarajevu, 92 – 95, na određen način ušle u njegov život zauvijek i u dobru i u zlu (på godt og vondt). Bio je impresioniran teško objašnjivom činjenicom kako je bilo moguće preživjeti u tim teškim i neljudskim uslovima tako dugo. To je uticalo na njega tako intezivno da je osjećao potrebu  i svrhu da bude i ostane tamo u to vrijeme. I ne samo u to vrijeme, jer je i Sarajevo i Bosna i Hercegovina mjesto gdje se on najčešće ponovno vraća. Iako je prošao skoro sva ratna žarišta na području nekadašnje Jugoslavije  i, pored Sarajeva, najveći utisak na njega su ostavila razranja Vukovara. U svojoj «exjugolavenskoj» karijeri je sreo i neke od poznatih  aktera – Arkana, među ostalima.

Još prije nego što je rat na području BiH i Sarajeva počeo, on (Morten Hvaal)  je povremeno dolazio u naš  glavni grad, jer je njegov tim bio, u počecima ratnih zbivanja smješten u Beogradu.

            – Već tada smo shvatili da je Sarajevo jedan  lijep grad. Bili smo dobro prihvaćeni od svih, što nije bio slučaj u Beogradu. U Beogradu je bilo dosta nacionalističkih snaga, koje nisu bile baš sretne da vide nas inostrane novinare. Ali u Sarajevu nismo imali takvih problema!

Kad se je rat prenio na područje BiH u aprilu 92., on je već došao u Sarajevo.

            – Odmah sam shvatio da je veoma važno da se nađem i ostanem tamo. Bilo je to važno za mene kao profesionalca, ali i ništa manje i kao čovjeka. Već tada samo počeo graditi bliži odnos prema tome gradu i prema ljudima koji su tamo živjeli i osjećao  sam ljudsku potrebu da se slika o zbivanjima tada pošalje u svijet. Odlučio sam da ostanem u tom gradu i tamo sam poveo cirka dvije od  tri ratne godine. Poslije rata sam tamo živio skoro dvije godine. Vraćam se tamo kad god imam priliku i osjećam se skoro kao kod kuće. Moji najbolji prijatelji žive danas u Sarajevu.

Morten Hvaal je čovjek koji je živi svjedok zbivanja u BiH tokom rata ali i svega onoga što se je zbivalo i u miru, u skoro dvadesetpetogodišnjem postratnom životu. Tokom rata je  svjedočio mnogim ljudskim ratnim pričama, koje su faktički odredile da Bosna i Herecegovina bude njegova «druga kuća» kako voli sam reći. Zanimljiva je njegova priča  iz doba rata: On je bio jedan od prvih novinara koji je ušao u sarajevsko naselje Dobrnja,  negdje juna 92.

            – Bio je to zaista veoma upečatljiv utisak. Tamo je situacija bila skoro pa mnogo gora nego u samom Sarajevu.  Bilo je zaista nemoguće shvatiti kako su ljudi preživljavali tamo. Naselje je bilo opkoljeno sa svih strana. Ja sam prošao mnoga mjesta zahvaćena ratom, ali takvo nešto do tada nisam  vidio. Nije bilo ničega što omogućava preživljavanje, nije bilo vode, električne enregije, a o onim osnovnim životnim potrepštinama se moglo samo sanjati. Bilo je veoma upečatljivih susreta sa ljudima koji su tamo živjeli. A ući u njihove tamne i hladne stanove i razgovarati sa njima bilo je zaista upečatljivo i dirljivo. To su bili uglavnom ljudi, koje možemo nazvati “urbanim stanovnicima”, koji nisu imali nikakva iskustva kako preižvjeti u tim uslovima. Tada u stanovima nije bilo grijanja i živjelo se na minus deset zimi. Svi resursi potrebni civilnom stanovništvu su bili uništeni. I tada sam primjetio nešto čudno: za nekoliko minuta sva djeca su nestala… nisam  odmah shvatio šta se zbiva, tada još uvijek nisam imo neko iskustvo, nisam  znao niti jezik. Ali onda se desilo nešto što je zaista teško opisati: nakon kraćeg vremena su pred mene došli kafa i cigarete. Tada sam shvatio da su djeca bila poslana do svih komšija, jer je u posjetu došao strani novinar i trebalo je imati nešto da se ponudi i pokaže gostoprimstvo. U tim zaista nemogućim  uslovima. Tada sam shvatio šta je zapravo  Sarajevo. Pokušao sam uzvratiti na neki način tada to gostoprimstvo, znao sam koliko je teška situacija i kakva je neimaština, ali nije bilo moguće da im uzvratim. Oni su na taj način pokazivali dostojanstvo i spontanu gostoljubljivost. Nisu htjeli da prime čak niti cigarete, kojih tada nije bilo ili su bile veoma skupe kao i kafa koja je ponuđena.

            – Eto to je ono što ja pokušavam prenijeti svim  učesnicima našega «workshopa» , taj ljudski dio Sarajeva, koji nije nestao u toku rata i koji se je zadržao i do danas.

Sudeći po «povratnim  informacijama» učesnika workshopa a i po željama mnogih da svoju posjetu ponove, ima se  utisak da je u tome uspio.