Biti čovjek – to je za Bölla prva i najvažnija kategorija

Povezani članci

• Maske su za ormar
• Nova pobjeda pravde: Odbijen prijedlog zločinca Prlića za prijevremenu slobodu
• Senka Marić Šarić: U oklopu tijela, u tijelu bez smijeha – od Eurinome do Eho, i svih Drugih
• Jelena Topić napokon otkrila zašto je stajala na trgu u Prijedoru i šutjela
• Slavo Kukić: Je li najnovije unutarstranačko „pucanje“ i početak kraja SDA?
• Online nastava: Budućnost nastavnog procesa ili njegov suicid?

Foto: šg

Heinrich Böll je u fokus uvijek stavljao običnog čovjeka. Bio je jako kritičan prema ljudima na pozicijama moći i tvrdio je kako sistem ne pripada političarima već građanima

Večeras je u Mostaru, u Centru za kulturu, otvorena izložba „HEINRICH BÖLL: ŽIVOT I DJELO“ a povodom 101 godišnjice njegovog rođenja. Izložba će biti otvorena do 19.12.2018. godine.

Na dan 21. decembra 2018. godine navršava se stotinu i jedna godina od rođenja Heinricha Bölla. Nakon njegove smrti 1985. godine, Njemačka nije imala više nijednog intelektualca sličnog njemu: Böll se suprotstavljao političkoj ljevici, ali i desnici, katoličkoj crkvi podjednako kao i medijima. Zalagao se za izbjeglice iz Vijetnama i za disidente iz Istočne Evrope. Bio je humanista, ali ne moralista i, vjerovao je u to da „jezik, ljubav, povezanost čovjeka čine čovjekom”.

Fondacija koja nosi njegovo ime želi podsjetiti na njegov angažman i njegovo djelo, na djelo umjetnika i intelektualca koji je danas aktuelniji nego što bi mnogi mogli i pomisliti.

Marion Kraske, direktorica Fondacije Heinrich Böll, ureda za Bosnu i Hercegovinu, Albaniju i Makedoniju istakla je, između ostalog, da je Heinrich Böll u fokus uvijek stavljao običnog čovjeka. Bio je jako kritičan prema ljudima na pozicijama moći i tvrdio je kako sistem ne pripada političarima već građanima.

‘Rođen je u Kölnu, gradu koji je u ratu kontinuirano doživljavao vazdušne napade savezničkih snaga, a koji svojom arhitekturom na neki način podsjeća na Mostar. Svojim šarmom i tradicijom ovaj grad ostavio je pečat i obilježio je Bölla. A Böll je sa svoje strane nesumnjivo trajno obilježio našu poslijeratnu Njemačku. Pisao je i djelovao i u pravom smislu te riječi dao je sve ovoj Njemačkoj koja još uvijek pati od posljedica rata, zalagao se i angažirao.

Böll je bio moralni korektiv a da pri tome nije pretjerano moralizirao. Bio je kritičan prema moćnicima i prema sistemu moći. Kritizirao je zaboravljanje malih ljudi. On je davao glas marginaliziranima i slabima. Svojim pričama želio je objasniti kako i zašto dolazi do nasilja. Tema koje danas ne može biti aktualnija.

Böll je neko ko je još uvijek jako moderan čak i ako nije jedan od savremenih autora moderne, sa svojim temama i stavovima. Njemu je u konačnici važna individua i pojedinac, čovjek sa svim svojim nevoljama i brigama u svoj svojoj samoći kada treba zaštitu i kada se nađe na udaru. Biti čovjek – to je za Bölla prva i najvažnija kategorija. Nešto što smatra fundamentalnim u jednom društvu…Lekcija koja je bila fundamentalna za Njemačku bila je da je dostojanstvo za čovjeka nepovredivo. Poštivanje i zaštita istog, obaveza je svih državnih vlasti. Tako glasi prvi član našeg Ustava. Važan je to i lijep zadatak. Na samom početku je čovjek. Ne kategorija, ne kolektiv, ne ladice (kao u BiH).

Za sve ovo Böll se zalagao snagom riječi ali ipak i tihim tekstovima čiju jasnoću je nemoguće nadmašiti. U tom smislu željela bih navesti jedan citat, omiljeni citat naše Fondacije, koji tako savršeno sažima misaoni svijet ovog izvanrednog pisca: Umiješati se je najbolja mogućnost da se ostane realističan. Umješati se dakle, kako bi ljudi mogli biti ljudi. To je ono za što se naša Fondacija zalaže, za ljude i njihova prava, za jednakost i mogućnost participiranja u jednom liberalnom otvorenom društvu. Ne samo u BiH nego u 60 zemalja širom svijeta’ istakla je Marion Kraske.

Uz muzički intermezzo i čitanje odlomaka iz Böllovog djela: Upozorenje na gospodina X/Warnung vor Herrn X, (1959), govorio je i prof. dr. Dragan Markovina upoređujući vrijeme i život u Njemačkoj i BiH, posebno u Mostaru, u vrijeme djelovanja i rada Heinricha Bölla.

Dragan Markovina je govorio o povijesti licemjerja na našim prostorima, usporedio je posljedice nacizma i djelovanje Heinricha Bölla i ono što je on politički izjavljivao sa onim što se nama događa svih ovih postratnih godina, o suočavanju sa tim iskustvima.

‘Uspoređujući njemačko društvo poslije 2. sv. rata i aktivizmom H.B koji su željeli ići naprijed i zato su se morali suočiti s prošlošću za razliku od naših koji 23 godine poslije to ne žele učiniti. To je problem. Jugoslavija je šezdesetih godina bila druga najbrža rastuća ekonomija na svijetu. Svijet je išao dalje, naprijed. Činjenica je da danas, dakle 23 godine poslije rata, kada dođete u Mostar vidite jednu opću pustoš. Ona zastrašuje. To traje i trajat će dok smo živi. Nažalost. Mostar je jedini grad koji izgleda kao da je jučer rat stao. Čak i Vukovar koji je prošao sličnu kalvariju, ne izgleda tako. Elite ne žele da se išta promijeni jer one od toga dobro žive. A mi smo svi istraumatizirani. Prošlo je dovoljno godina da se moramo zapitati – kako je onom drugom. Ne stalno kako je nama….Kritička riječ H. B. je vrijedila u to vrijeme. Kritički intelektualci današnjeg doba su egzistencijalno ucijenjeni…

Lijepo je i dobro govoriti o Heinrichu Böllu i svima koji su ostavili traga u svjetskoj kulturi i savjesti čovječanstva ali je i jako važno aktivno se odupirati dominantnim narativima kakvi god oni bili, po koju god cijenu. Kad bi se svak zaista opirao onome što je dominantno unutar njegovog konteksta, političkog ili društvenog, mi bismo živjeli u puno ljepšem društvu i Mostar tada ne bi bio grad koji je obilježen temeljnom pustoši’, istakao je Markovina.