BILEĆKA I GATAČKA RENESANSNOST

Povezani članci

• „Sječa glava“ zbog „kolosalne“ izborne pobjede
• KOMPLEKSNOST UZROKA KRIZE
• Markovina i Šotrić: Savez za Mostar
• UG „Jer nas se tiče“: Upućena tužba radi poništenja nove okolinske dozvole za deponiju Uborak
• Viktor Ivančić: KOSTI OD GVOŽĐA
• NOVA NAGRADA BH. REDITELJA DINE MUSTAFIĆA: Predstava “Dantonova smrt“ najbolja na Panalbanskom festivalu u Tirani

Foto: Boris Scitar/PIXSELL

Ili o kraju u kojem uspijevaju genijalci

Dva hercegovačka gradića, Gacko i Bileća, dala su nekoliko iznimno uspješnih i svjetski potvrđenih umjetnika. Iz Gacka su podrijetlom čak tri oskarovca: Karl Malden, Duško Vukotić i Danis Tanović.
Bileća je, pak, u kulturno-civilizacijsku mapu Europe i svijeta ubilježena prvenstveno po djelu dramatičara, romanopisca, filmskog redatelja, urednika značajnih časopisa i novina, osnivača i dugogodišnjeg direktora i umjetničkog  voditelja zagrebačkih kazališta, Fadila Hadžića. Te činjenice malo tko od sadašnjih žitelja ova dva gradića zna, siguran sam u to?!

A doprinos Mladena Sekulovića, alias Karla Maldena svjetskoj kinematografiji, osobito američkoj, Duška Vukotića umjetnosti crtanog filma jednako, naravno i Danisa Tanovića suvremenoj filmskoj umjetnosti, mjeri se iznimno značajnim ostvarenjima, koja su, uglavnom, i kod oficijalne kritike i masovne publike, koja vjerno prati ostvarenja filmske produkcije, izazivala jednodušnu potporu…

Prosto je nevjerojatno pa i nerazumno u krajnjem slučaju, da jedan kraj koji je oduvijek u svakom pogledu bio zemljopisno bogu iza nogu, svjetskoj umjetnosti podari takve primjere ljudske genijalnosti, a da to u tim gradovima nema ne pravog nego gotovo pa nikakvog odjeka!? A tome treba dodati i druge stvaraoce između ostalih i glumca Mirzu Tanovića, stvaraoce iz oblasti književnosti i slikarstva… Fadil Hadžić S je osnovao kazališta Kerempuh i Vidra, stvorio kultne listove poput Vjesnika u srijedu, Oka, pod stare dane studirao je i diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, godinama je bio najigraniji dramski pisac u jugoslavenskim razmjerama, rasan komediograf sa satiričkim žalcem, dakle za života je ostavio zamašno kazališno i književno djelo, a u kinematografiji je ostao zapisan kao prvi režiser koji se bavio povijesno preznačajnom temom sarajevskog atentata…

Vrijeme i prilike u kojima živimo izrazito su akulturne, da ne kažem nekulturne…

Jer, da se negdje na svijetu, u jednom tako zemljopisnom malom podeoku pojavi energija takvih genijalaca taj bi kraj osim omažnih manifestacija u njihovu čast razvio i niz drugih kulturnih sadržaja na tragu njihovih umjetničkih stremljenja i postignuća…

Nažalost, kraj u kojem uspjevaju genijalci kao da ne prepoznaje značaj njihovih djela, niti ih ima volje koristiti kao vlastitu komparativnu prednost.

U Bosni bi to turcizmom prokomentirali: “…Vela havle,vela kuvetile…“