BEZ NASTAVLJAČA

Povezani članci

• Naša stranka: Selman je personifikacija puta koji je izabrala SDA
• JUSUF HADŽIFEJZOVIĆ, AVANGARDNO KROZ DJELA PRIJATELJA
• Rad od kuće u BiH: Radnici ne žele biti tretirani kao potrošna roba, poslodavci štite sebe
• Andrej Nikolaidis: Nije dobro, braćo i sestre
• Mali (konstitutivni) narodi
• Filozofija sirijskog rata

U kulturama naroda koji nastanjuju balkanski poluotok možda je najozbiljniji problem kronični prekid, odnosno, nepostojanje kontinuiteta, zapravo nedostatak djelatnika sa svješću o značaju kontinuiteta. Takva situacija sprečava snažnije pozicioniranje bh. specifične i iznimno bogate šarenice u krug najrazvijenijih europskih država, kada je kultura u pitanju. Kao i u drugim oblastima ovaj problem je itekako prisutan i u nakladničkoj djelatnosti…

Danas Bosna i Hercegovina, koja je neposredno pred posljednja ratna događanja bila lider u izdavaštvu Jugoslavije sa nakladničkim gigantima Svjetlošću i Veselinom Maslešom, nema niti jednu ozbiljniju nakladničku kuću… Ako pogledamo samo povijest izdavaštva u Mostaru onda moramo konstatirati da poslije izdavačke manufakture Paher-Kisić, pa nakladništva don Miličevića, a osobito poslije odlaska sa ovoga svijeta Ihsana Ice Mutevelića i praktično nestanka njegove zadužbinske Prve književne komune gotovo da je zamrla izdavačka produkcija u gradu na Neretvi…

Ihsan Ico Mutevelić nije bio samo veličanstvena persona u izdavaštvu. Ne, Prva književna komuna je svojim ustrojem, unutarnjom organizacijom, a što je najznačajnije raritetnim bibliofilskim izdanjima otvarala autentične, potpuno nove putove i avangardne oblike u sferi kulturnog stvaralaštva… Knjige poput O klasje moje Alekse Šantića, Kameni spavač Maka Dizdara, Larva Bisere Alikadić ostaće u bh. nakladništvu, ali i kulturi uopće, kao svjetlokazi suvremenosti u izdavačkim djelatnostima, ali i kao nakladnički rariteti po likovnoj opremi koja je u vremenu kad su nastajale ove knjige bila za većinu nakladnika terra incognita…

Mutevelić je jednostavno proizvodio najljepše i najgracilnije knjige toga doba kojima su uz apsolutne literarne vrijednosti osobiti sjaj davale slikarske i grafičke opreme Dobrivoja Bobe Samardžića, Dževada Hoze, Halila Tikveše, Dragana S.Stevanovića, Zuke Džumhura, Miodraga Vartabediana…

Nažalost, fizičkim nestankom plemenitog Ihsana Ice Mutevelića nije se u Mostaru, a niti u Bosni i Hercegovini našao nastavljač njegovog više nego draguljnog izdavačkog djela.

Gasnu čitavi slojevi naše bh. kulture jer nema nastavljača blistavih opusa kakav je bio Mutevelićev.

Nastavljači su problem jer njih jednostavno nema, ne postoje i ne naziru se u skoroj budućnosti…