Bertolt Brecht: Potomcima

Povezani članci

• Diana Burazer: Svjedok
• Mitja Velikonja i Jurica Pavičić uoči drugog korčulanskog Foruma o nasljeđu i izazovima ljevice
• Ivo Anić: Dva stabla
• POEZIJA U KAZALIŠTU: promocija zbirke “Trideset deveti maj” Marka Tomaša
• JEZICI I NACIONALIZMI
• Kolektivna izložba ARA 2021 u galeriji Collegium Artisticum

1.

Zbilja, živim u mračnim vremenima!
Bezazlena riječ je luda. Glatko čelo
Upućuje na neosjetljivost. Onaj koji se smije
Još nije primio
Užasnu vijest.

Kakva su to vremena u kojima je
Neki razgovor o drveću gotovo zločin
Jer uključuje šutnju o tolikim zlodjelima!
Onaj ko tamo mirno prelazi ulicu
Svakako nije više dostupan svojim prijateljima
Koji su u nevolji?

Istina je: još zarađujem svoj kruh.
Ali vjerujte mi: to je samo slučaj. Ništa
Od toga što činim, ne ovlašćuje me da se najedem sit.
Slučajno sam pošteđen. (Kada me napusti sreća, bit ću izgubljen.)

Kažu mi: jedi i pij! Budi veseo što imaš!
Ali kako mogu da jedem i pijem kada
Otimam onom koji gladuje što jedem, i
Moja čaša vode nedostaje nekom žednom?
A ipak jedem i pijem.

Rado bih bio i mudar.
U starim knjigama stoji što je mudro:
Ne upuštati se u sukob svijeta i kratko vrijeme
Provesti bez straha.

I izaći na kraj bez nasilja
Uzvratiti zlo dobrim
Ne ispuniti svoje želje, nego zaboraviti
Smatra se mudrim.
Sve to ne mogu:
Zbilja, živim u mračnim vremenima!

2.

Došao sam u gradove u vrijeme nereda
Kada je vladala glad.
Među ljude sam došao u vrijeme pobune
I pobunio se sa njima.
Tako je prošlo moje vrijeme
Koje su mi na zemlji dali.

Svoje sam jelo jeo među bitkama.
Legao da spavam među ubojice.
Nemarno se odnosio prema ljubavi
I nestrpljivo gledao prirodu.
Tako je prošlo moje vrijeme
Koje su mi na zemlji dali.

Ulice su u moje vrijeme vodile močvari.
Jezik me je odavao krvniku.
Samo sam malo mogao. No oni koji su vladali
Sigurnije su sjedali bez mene, tome sam se nadao.
Tako je prošlo moje vrijeme
Koje su mi na zemlji dali.

Snage su bile malene. Cilj
je ležao u daljini.
Bio je jasno vidljiv, premda meni
Jedva dostupan.
Tako je prošlo moje vrijeme
Koje su mi na zemlji dali

3.
Vi, koji ćete izroniti iz bujice
Što je nas odnijela,
Sjetite se
Kad budete govorili o našim slabostima
I mračnog vremena
Koje ste izbjegli.

Nismo li ipak prolazili, češće nego mijenjajući cipele zemalja,
Kroz ratove klasa, očajnički
Kada tu jednostavno ne bijaše pobune i nepravde bijaše.

Pritom ipak znamo:
I mržnja na niskost
Iskrivljuje crte.
I mržnja na nepravdu
Čini glas promuklim. Ah, mi
Koji smo htjeli zemlju da pripremamo za prijatnosti
Sami nismo mogli da budemo prijatni.

Ali vi, ako bude došlo do toga
Da čovjek čovjeku pomagač postane,
Sjetite se nas
Milostivo.

Odjek, s njemačkog preveo Mario Kopić

teatarski osvrti