Bačanovićev mar i državni nemar

Gradimir Gojer
Autor/ica 8.11.2017. u 10:49

Izdvajamo

  • Branko Bačanović će izložiti takav široki raspon svoga tragalaštva u likovnim fenomenima našega doba da je neprimjećivanje jednoga takovog opusa i neuključivanje u njegovu prezentaciju odslik kulturnih snizilica, koje su krajnje opominjuće, čak i za bukvalnu politiku Bosne i Hercegovine, a o kulturnoj politici da i ne govorim?!? Vrlo je indikativno da tako krupne obljetnice kakva je ČETRDESETA ne zanimaju niti općinski niti kantonalni niti entitetski niti državni nivo vlasti u ovoj na svaki način unesrećenoj državi. A možda je posrijedi i nešto mnogo malignije: Bačanović nije nacionalno eksponiran stvaralac i nema zaleđa niti u jednoj nacionalističkoj političkoj stranci u Bosni i Hercegovini.

Povezani članci

Bačanovićev mar i državni nemar

foto: radio tivat

Gledajući ovih dana kako nedostojno svoje internacionalno verificirane reputacije Bačanović pokušava sakupiti najminimalnija sredstva za veličajan umjetnički događaj posramljen sam kao stanovnik ove do kraja kulturi nenaklonjene države!

Piše: Gradimir Gojer

Branko Bačanović, grafički dizajner, ali šire gledano likovni djelatnik sa raznorodnim djelom, koje se ne iscrpljuje samo u grafičkom dizajnu i srodnim likovnim disciplinama, priprema u povodu četrdesete obljetnice svojega stvaralaštva uistinu bogatu izložbu sa rigoroznim autoselektivnim pogledom unatrag…

Pregledajući bogatstvo likovnosti, pravu pravcatu gozbu za istinske sladokusce u likovnom životu kod nas, osobni me uvid u to djelo vodi do zaključka da je po srijedi brižna umjetnikova priprema onoga što bismo, u svakom slučaju, mogli karakterizirati i artikulirati kao umjetnički događaj koji obvezuje širu društvenu zajednicu jer nemamo veliki broj stvaralaca koji imaju djelo poput Bačanovićevog.

Problem nije u tome da li kulturna javnost, mediji i cjelokupni kulturni establišment uviđaju značaj prezentacije četrdesetogodišnjeg stvaralaštva jednog umjetnika. Problem je, nažalost, u sveukupnoj kulturnoj politici, odnosno u nepostojanju strategijskih pogleda u bosanskohercegovačkoj kulturi, jer distanciranje države od svojih ponajboljih i najozbiljnijih suvremenih umjetnika je znak ozbiljnog oboljenja bosanskohercegovačkog društva koje ne prepoznaje goleme komparativne prednosti jednog takvog opusa kakav je Bačanovićev u regionalnoj a ne tek i samo bosanskohercegovačkoj umjetničkoj klimi.

Branko Bačanović će izložiti takav široki raspon svoga tragalaštva u likovnim fenomenima našega doba da je neprimjećivanje jednoga takovog opusa i neuključivanje u njegovu prezentaciju odslik kulturnih snizilica, koje su krajnje opominjuće, čak i za bukvalnu politiku Bosne i Hercegovine, a o kulturnoj politici da i ne govorim?!? Vrlo je indikativno da tako krupne obljetnice kakva je ČETRDESETA ne zanimaju niti općinski niti kantonalni niti entitetski niti državni nivo vlasti u ovoj na svaki način unesrećenoj državi. A možda je posrijedi i nešto mnogo malignije: Bačanović nije nacionalno eksponiran stvaralac i nema zaleđa niti u jednoj nacionalističkoj političkoj stranci u Bosni i Hercegovini.

Vrijedi ipak opomenuti da je ovdje na djelu prvorazredni kulturni skandal, čovjek koji je četrdeset godina kreirao umjetnički ambijent i pokazao nevjerojatan mar i na drugoj strani država i državna politika koja pokazuje krajnji nemar za svoje najistaknutije i najbolje stvaraoce.

Gledajući ovih dana kako nedostojno svoje internacionalno verificirane reputacije Bačanović pokušava sakupiti najminimalnija sredstva za veličajan umjetnički događaj posramljen sam kao stanovnik ove do kraja kulturi nenaklonjene države!

Gradimir Gojer
Autor/ica 8.11.2017. u 10:49