Apatrid, Zijad Burgić

Apatrid

Niko ga nije znao
baš kao putnik živio je
stranac
i kao niko umro je sirota
sahranjen je kao svaki
neznanac.

I niko je bio u gomili
istih onih
što im je kuća kao samica,
dom se rodjenjem stiče
i čine ga bliska i poznata
lica.

Život karte otvori
na kraju
niko ne razmišlja o odlasku,
bori se
kako da spasen bude
i usamljenost bira,
a ne ljude.

Niko je u mitu ubio
kiklopa,
u biti, izgubiti ili pobijediti
samo se tiče zemljopisa.

Kada je umro,
sahranu kao niko imao,
kolima lijes dovezen
i viljuškarom istovaren,
bagerom zakopan.
Mezar,
brojem obilježen.

Neznani junak
mitskih vremena
ubiti, izgubiti ili pobijediti!?
Sve zavisi od zemljopisa.
Ovdje za takve dženaze nema.

/z.burgic/