Anita Pajević: Šalom, Rahela!

Povezani članci

• Intervju: Edo Maajka: Nitko ne može vječno gutat’ laži i sranja
• UMJETNOST ŽIVOTA I SMRTI
• ŠAKOVIĆ ILI ESEJ O VRHUNSKOJ GLUMI
• Kunčevićev redateljski laboratorij
• Plavo-zelena ozračja Mile Džokić Kaplarević
• Božica Jelušić: DIVLJI ANĐEO ILI POHVALA STRASTI

Razlomljen na mjedenoj ploči
Slušaš urlik šumskog stabla kojeg
oskvrnjuju dva izgladnjela gradska pseta
Nekako ti se čini da baš ovaj noćni sat psuje
iz tebe luđačku arijevsku pjesmu
Mjedena ploča stjenice ispod udova ti skriva
Neprivlačna pidžama
po znojnom tijelu se miče
Zaudaraš na jeftinu kremu za brijanje i votku
– Kakve li je tek pomade rabio führer kad vonjao i Jahvi je
na leš silovane Židovke te brutalno ugušenih predaka i
potomaka u njenoj sitnoj plodnoj utrobi? – pišeš
Gadi li ti se sad samo pomisao na zijevanje, gade jedan? –
skrušeno opominješ svoj falus uzalud?
– Potpalio je kanibalsku vatru od starozavjetnih
sakralnih knjiga gurnuo ju na lomaču praveći
svastiku od metalne žice njenog prvog korzeta
Tiha je ta židovska kćer bila
Tek na lomači zapjenilo ‘šalom!’ iz malih usta –
– Spaljena posljednja vještica židovska –
tako je roktao brkati Zaratustra
Niz tobogane svijesti dopuzao je primat
Spustio se u šupu po sjekiru ostavivši dubok trag
Kopita na jalovom tlu
Podrignuo se i zašao duboko u šumu
Noćas će stablo dozivati svoga Boga

Anita Pajević