ANGAŽIRANI DRAMATIK

Povezani članci

• Osnovala ih tzv. Herceg-Bosna 1993., a oni sad slave 70 godina postojanja!?
• Umro umjetnički crtač Alem Ćurin
• Petar Fehir: Kad je bilo gore…
• OČI BOSANSKIH MAJKI, Nusret Omerika
• Edina Selesković dobitnica globalne nagrade za multimedijalnu instalaciju
• Književni stand-up Segora Hadžagića „Klasici u tranziciji“ 29. novembra u galeriji Zvono

O dramatskom i libretističkom djelu Miroslava Jančića

Piše: Gradimir Gojer

Miroslav Jančić je, bit ću sasvim osoban pri ovoj konstataciji, bitno utjecao na moj ulazak u kazališne vode! Svojedobno je, za mojih srednjoškolskih dana, sarajevsko Narodno pozorište gostovalo u Mostaru. Igrana je kultna drama tih godina u BiH Bosanski kralj!

Autor dramskog teksta po kojem je predstava nastala je čovjek koji će, desetak godina kasnije, kumovati mom ulasku u kolektiv Kuće na Obali! Jančić je inzistirao da upravo moja malenkost zamjeni na mjestu dramaturga, pisca i jednog od najznačajnijih bh. suvremenih intelektualaca, Tvrtka Kulenovića, na poziciji dramaturga Narodnog pozorišta Sarajevo. Ova mala privatnost ulazi u tekst kao uvod za progovor o jednom, u povijesti bh. teatra (!!!), od najznačajnijih autora bh. dramatike.

Miroslav Jančić je bio i uspješnim libretistom, čiji balet Satana je ušao u kronike sarajevskog baleta kao jedna iznimno uspješna predstava… Jančić je i uspješni prozaik i kazališni kritik. Ipak, najznačajnijim u Jančićevom književnom stvaralaštvu doima se nekoliko dramskih tekstova, od kojih izdvajam dva, oba praizvedena u Drami Narodnog pozorišta Sarajevo – Bosanski kralj i Kolo, te Krajem stoljeća i monodrama Vuk, obe praizvedene na pozornici Kamernog teatra 55 u Sarajevu. Bosanski kralj je povijesna drama vezana za slavni period bosanskog srednjovijekovnog kraljevstva, a Kolo rijetko dramatično rastvarana ozbiljna tematika sukoba i međunacionalnih raskola, u Drugom svjetskom ratu, ali i poraću…

Krajem stoljeća dramatski skicira profil Vase Pelagića kroz njegovu uzničku sudbu, a monodramska faktura Vuk scenski je oživljavala u dvije premijerske verzije (igrali su glumci Mihailo Mrvaljević i Boško Marić!) u Sarajevu i Zenici.

Jančićev dramski teatar je apsolutno angažiran, a njegov dramatski tretman bh. povijesti dviju epoha, koje su nosile goleme neuralgije istinit je, precizno detektan kada je u pitanju uzrok mnogih naših i današnjih društvenih i političkih nedođija!!!

Istina, treba i to istaći, Miroslav Jančić je bio i politički iznimno aktivan, a obnašao je i respektabilne funkcije u Socijalističkom savezu i Savezu komunista BiH. Kao direktor Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, Jančić je u tandemu sa upravnikom Vlajkom Ubavićem držao visoki tonus dramskih produkcija u Kući na Obali, blisko surađujući sa redateljima Borom Grigorovićem, Aleksandrom Glovackim, Vladom Jablanom, Željkom Oreškovićem…

Kao kazališni kritičar sarajevskog Oslobođenja Miroslav Jančić je pokazivao respektnu analitičnost pri kritičkoj prosudbi, a novinskoj kritici i prikazu vlastitom imaginacijom priskrbljivao je dimenzije čiste literarnosti, u golemom dijelu svoje kritičarske produkcije.

Mirosalv Jančić je svoj teatarski angažman realizirao sa strašću koja nije bila do tada poznata u sarajevskim kulturnim okvirima.

Jančićeva intelektualna i književna dimenzioniranost, a kasnije i vođenje (direktorsko) Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu, dignitetno su ovoga prevashodno (!) dramatičara uvrstili u najuglednije kazališne i kulturne radnike jedne čitave epohe u bh. kulturi, a posebno kazalištu i književnosti.

Jančićevi dramski tekstovi, osobito Bosanski kralj, siguran sam u ovu tvrdnju, preživjeće i naše vrijeme, a budućnost Bosankog kralja kao i baletnog libreta Satana, na koji je akademik Vojin Komadina skladao glazbu, koji jarko prikazuje bogumilski svijet BiH, je toliko relevantan, da sam siguran da će i van duhovnih prostora BiH, jednoga dana, u nekim duhovno i politički osvještenijim vremenima doživjeti širu regionalnu i internacionalnu (!!!) valorizaciju!