Povezani članci
Julija,
kosa, kosana,
oči iskrene, nepatvorene.
I kad se sretosmo slučajno,
nije trebala Cigane da joj dušu razvesele,
u gradu, koji je nastojao živjeti snom
vječnog pravednika.
Kosana,
znala je šta joj duši da radost.
Ona nije plakala,
kad bi se svemu tužno i bogaljivo
nasmiješila,
ni trun zla u sebi.
Skromno je utihnula svijet violine.
Amir Hrnjičević
Tagovi: Amir Hrnjičević