‘Alibaba og lille lam’ – muzički zagrljaj sjevera i juga

Povezani članci

• Hana Arent Martinu Hajdegeru
• Čuđenje
• HOZINA DVA FENJERA
• 59. Oktobarski salon- otvaranje #2 i #3
• DA LI SU OBNOVE PREMIJERE?
• IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “TEMPORARY PERMANENCE“ SUTRA OTVARA DVADESETI MODUL MEMORIJE

Piše: Fahro Konjhodžić    

U ove proljetne dane na muzičkoj sceni Norveške aktuelna je prezentacija CD ploče «Alibaba og lille lam» (Alibaba i malo jagnje). Autor muzike i tekstova je Igor Dunđerović, a muziku donose muzičari okupljeni u grupi «Igor med fettere» (Igor sa rođacima).

CD je, pored ostaloga, predstavljen u najgledanijem jutarnjem programu «God morgen Norge» na kanalu TV2. Tom prigodom su izvedene dvije pjesme, a autor Dnđerović je predstavljen kraćim intervjuom. Inače, neki muzičari, (Igor i Elvis) angažovani na ovom CD-u su stari poznanici sa tv ekrana, učesnici velikog takmicenja «Norveški talenti» kao i u  nekolici zabavnih programa pretežno norveškog TV2 kanala. Iste večeri, CD je promovisan u prostoru Nordic Black Theatrau u Oslu. Na promociji su nastupili gosti Aslak  Borgersrud, i poljski stand up komičar Adam T. Tumidajewicz.

Za sam CD može se reći da je već sada postao  predmetom pozitivnih kritika norveške muzičke scene. Cijeli muzički uradak predstavlja, manje ili više,  uspješan spoj naše muzike s područja Balkana i tekstova na norveškom jeziku, s tim da valja spomenuti da su tekstovi ugavnom ironija i humor, pa to samo po sebi daje jednu sasvim novu dimenziju. CD je lijepo grafički dotjeran, s okvirom, koji sadržava i zanimljive opservacije autora i tekstove svih 14 pjesama.

– Ovaj album jedna je priča o Norveškoj, stoji u uvodnoj rečenici predgovora ovog CD-a. Ali to je istovremeno i jedna muzička priča o nama svima, naših 20, i sada nesto više  godina u Norveškoj. Od azilmutaka pa sve do današnjih dana. Sve do «Norske talenter», do nastupa na Tv 2 i prestižnim muzičkim scenama u Norveškoj. I o našim pokušajima da budemo Norvežani, ali ipak, na kraju, i  shvatanje  da nismo postali  Norvežani! Ali jesmo postali važan dio ove naše druge domovine! Cijela priča upakovana je u prepoznatljive muzičke note, uz naš blago-ironičan humor, nakalemljen na norveški. I taj se je kalem, nakalemljen na norveški korijen, primio bez svake sumnje!

Sve u svemu, sam CD je vrijedan poklon za prijatelje, bez obzira da li su Norvežani ili naši. Ne samo vizuelno, već i kao cjelovit muzički uradak.  Inače, valja napomenuti da se radi o drugom CD-u, koji je uradila grupa istog sastava UDI-a koji je imao naslov «Avslag». I taj prvi CD je privukao značajnu pažnju ovadšnje kritike.

To je bio povod za razgovor s autorom  muzike i tekstova na ovoj CD ploči.

– Ko je Igor Dunđerović?

– Igor Dunđeroviž, rođen je 1979. godine. Sarajlija. Diplomirani inženjer mašinstva, oženio Norvežanku, ima s njom dvoje djece – jedno norveško, drugo bosansko dijete. Živio godinu dana u Shangahaju u Kini, te godinu dana u Milanu u Italiji. Živio na ostrvu van Ålesunda, u Nittedalu, u Trondheimu, Stavangeru i sad u Skienu.

– Umjetnička  karijera?

– Poslije stotinjak nastupa kao komičar i gitarista, 2008.  piše manus za teatar po imenu “Sex, Drugs and Kalashnkov” koji je dobio dobre recenzije, a onda se pojavljuje se u TV2 programu Norske Talenter 2011,  zajedno sa Elvisom Medicem. Taj Duo Pegla se zvao “Igor og Elvis”, gdje Igor piše tekstove i režira nastupe, a Elvis radi muziku.

U nastavku, saznajemo kako je sve počelo još dok je živio u Trondhajmu ili Mordoru, kako on kaže u sali…

– Imam ja kćerkicu Sandru od godinu, išla u obdanište, pjevala je Mikkel Rev, Lille Petter Edderkopp i Ba ba lile lam (norveške dječije pjesmice); i ja to njoj sviram svaku večer da zaspi. Samo što, kad ja njoj to sviram, pjesme su same otišle u narodnjak, iz puke muke, u 9/8, nekad u harmoniku; pa se likovi iz norveških pjesmica pojaviše i u azilmutaku. Žali se ona kao, ne ide tako pjesma, ali kažem ja njoj: «Ko ti je kriv, što nisi Norvežanina nekog našla sebi za tatu». Te, jedne noći u decembru, kad je bila hladna zima, organizovao Enes Terzić Balkan-Disko za Norvežane u lokalnoj Mordorskoj (Trondhajm) kafani Brukbar, i ja odsviram te tri pjemice na harmonici

–  Zašto «Ali Baba i malo jagnje»?

Prođe zima, prođe ljeto, kad zove neka žena iz Trondheim komune, neko je njoj ispričao o mom pjevanju na rečenoj disko-večeri, i pita me da li bih ja to mogao da sviram dječici, te dječije pjesmice? Naravno da mogu, i još to za pare. Pita ona koji je naslov predstave da stavi na plakat, a ja o tome nisam ni razmišljao, nego joj u šali odgovorih; moglo bi da se zove «Ali Baba og Lille Lam», i tako ostade. U tim pričama je Mikkel Rev tražio dozvolu boravka od UDI-ja, a Lille Fetter Edderkoff je završio u zatvoru jer je bježao iz azilmutaka, a sve su to istinite  priče ispričane u žargonu dječije pjesmice i bajke. Pročulo se to, i zvali mene da sviram te pjesmice za Integreringsdepartementet, Trondheim kommunu, Crveni Krst, Plavi Krst i Zeleni krst, i tako dalje. I jedan čiko, Arne Fredriksen, iz Kongsberga odluči da od toga napravi ploču.

Da preskočimo dio moje biografije do 2013., ja već živim u Telemarku, a onaj bend u Oslu se zvao UDI. Tu svira sad Sanjinov fetter Mili O-Rucevic, također Irac, te jedan vrhunski harmonikaš, Almir Mešković, Tuzlak, na bubnjevima Boris Iocev, Bugarin, i na violini Daniel Lazar, Rumun. Sjeli smo tako u auto i zaputili se preko planine, pa u Lardal, na fjordu, 7 sati vožnje od Osla, da snimimo pjesme o azilmutacima koji su raštrkani baš po takvim selima. Ploča je izašla jedne noći u decembru, a nedugo nakon toga je pola onog sela u Lardalu izgorjelo, nitko nije poginuo, a pričalo se poslije se da je Sanjin zaboravio ugasiti  šporet poslje pravljenja kafe, kad smo kretali kući.

– A, zašto je taj CD (muzički vic, kako ga naziva sam autor) postao toliko interesantan?

– Ja sam ovo računao. Svi Norvežani su čuli za azilmutak, a nitko ne zna šta je to u stvari. Mi smo svi preživjeli te naše azilmutake kroz crni humor, i vicevi na račun azilmutaka su nama normalni, norvežanima interesantni. Pitaš zašto to nitko drugi do sada nije uradio. A ko drugi? Prije Bosanaca u su ovdje bili Albanci, Vijetnamci Somalijci, Čileanci i Pakistanci, a svima njima trebaju generacije da shvate da su u Evropi. Mi smo kompatiblni. Mi smo daleko najbolje integrisana, a definisana imigrantska grupacija u Norveškoj. Poslije petnaest godina provalio sam da im znam ispričati vic, a ja  iskreno vjerujem u te bosanske, genetske korijene smisla za humor. U bivšoj Jugi se govorilo da kad Sarajlija dođe na more, pitaju ga Hrvati: «A jesi li ti stvarno iz Sarajeva? Hajde nam onda ispričaj vic.»

-Objasni malo ovaj set imena: UDI, Igor og Elvis, Igor og fettere? U tim sastavima su uglavnom isti muzičari.

– Postoji jedan sjajan bend koji se zove UDI, gdje je Elvis Medić frontman. Sjajni muzičari tog benda su bas ti isti “Fettere” u grupi Igor og Fettere. Naime, jedan od izazova grupe UDI je svestranost. Sviraju tezgu, rok, narodnjake, progresivni, pop, regge, afro i šire, a pjevaju na norveškom, engleskom, ciganskom i bosansko-srpsko-hrvatskom jeziku, a ne zna se više ni ko pije ni ko svira. Ovim potezom se definiše jedan paket, jedan pravac umjetničkog kluba UDI, Igor i fettere koji pjeva pjesme na norveškom. Postoji zatim pravac koji pjeva samo na bosanskom za naše svadbe i sl., a zove se “Elvis i Rođaci”. Postoji zatim jedan pravac koji se bavi isključivo džezom, a to je sve iz one srži šarene organizacije UDI.  UDI Under Dogs International Orchestra – grupa je koja okuplja muzičare sa balkana, a i Norvežane koji zu zainteresovani za ovakvu muziku. Tu su Stig Hundsnes, Mili Oručević Elvis Medić, Sanjin Oručević  i Boris Iochev, kao stalni članovi postavke.

– Balkan folk i Norvežani? Koliko je to prihvatljivo za naše domaćine?

– Desilo se sredinom 90-ih da je balkanska muzika u Norveškoj prepoznata kao jedan vrlo komplikovan muzički izraz. Pojavila se grupa FARMERS MARKET koja svira specifčan džez sa velikim dozama bugarske i makedonske ornamentacije i komplikovanih ritmova, a dosta toga je sasvim normalna pojava u Bosni. Balkanska muzika dostiže na jedan način poistovjećivanje sa džezom i Norvežani u muzičkim krugovima je mnogo cijene, a pogotovo muzičare koji su skloni njima, koji su odrasli s tim ritmovima.

– Kakvi su planovi za naredni period:

– 5. aprila koncert u Trondheimu, pa zatim u Arendalu, a onda je skoro već ljeto.  VOLANTE AGENCY priprema planove za veliku turneju na jesen, a koja bi trebala obuhvatiti  Drammen, Stavanger, Fredrikstad, Geteborg, Malmø, i šire.

Imamo u planu da 25. maja nastupimo u Geteborgu sa novim projektom “TITO I PIONIRI”, a tu smo ista postava. Svirat ćemo samo partizanske pjesmice, od: GODINE SU PROŠLE PUNE MUKA do PO ŠUMAMA I GORAMA.

Foto: F. Konjhodžić