ALEM KORKUT: SKULPTURE

Povezani članci

• Zašto Iran?
• Recenzija knjige Alice Zećo “Nestajanje čovjeka – Od Zaratustre do modernog doba”
• Pismo pisca koje je oduševilo svijet: Ako su ratovi plemeniti, kako to da ih ne vode vođe koje su ih započele?
• Čuvari – ljudi koji su posvetili život borbi za prirodu
• Prodajem bubreg da sačuvam mozak
• Pozorišna predstava ‘Drug Gojko’ na Partizanskom groblju u Mostaru

Srdačno vas pozivamo na otvorenje izložbe 

ALEM KORKUT: SKULPTURE

 u četvrtak, 5. jula 2012. u 19.00  

Organizacija: Gradska galerija Bihać, Gradska galerija Collegium artisticum

Kustos izložbe: Irfan Hošić

U saradnji Gradske galerije u Bihaću i Gradske galerije Collegium artisticum organizirana je izložba skulptura Alema Korkuta, umjetnika koji je svojim pristupom skulpturi zasluženo stekao izuzetnu reputaciju na savremenoj hrvatskoj umjetničkoj sceni.  Rođen  1970. godine u Travniku, djetinjstvo je proveo u Banja Luci, gdje je uz akademskog kipara Slobodana Dragaša uzeo prve pouke iz kiparstva, da bi potom upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu kod prof. Kenana Solakovića. Kiparski studij nastavlja i završava na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Odmah nakon studija, likovna kritika prepoznala je Korkutov ingeniozni i meditativni kiparski jezik. 

Korkutove skulpture se prvi put predstavljaju bosansko-hercegovačkoj publici, najprije u  Gradskoj galeriji u Bihaću (14-30. juni),  a potom u Gradskoj galeriji Collegium artisticum u Sarajevu. Izložba će biti otvorena u četvrtak, 5. jula, u 19.00 i trajaće do 20. jula. 

Izvod iz kataloga (autor teksta: Irfan Hošić)

Suptilnim tumačenjem pojmova forme, teksture i pokreta, Korkut je načinio kvalitativni pomak, zbog čega je s punim pravom uvšten u značajnije preglede savremenog hrvatskog kiparstva. Štoviše, njegov konceptualni pristup fenomenu taktilnog smjestio ga je u sam vrh novih strujanja na polju umjetničke plastike na našim prostorima.

 Poštujući zakone kiparske tradicije, Korkut je uspio pokrenuti nekoliko značajnih pitanja o višestoljetnom iskustvu likovnog oblikovanja materije, dotičuć́i se istovremeno tendencija modernog i suvremenog. U njegovim brojnim radovima uvijek je moguće prepoznati nešto što do sada nije pripadalo području kiparskog promišljanja. Tradicionalnoj hijerarhiji forme i teksture umjetnik je gotovo uvijek i osobito vješto pridodavao novi element koji bi, poštujući doktrinu zanata, intelektualnu pažnju usmjeravao na sebe. Netipičnim skulptorskim znakovima, kao što su vremenski procesi, pokret ili slučajnost, Korkut je kod promatrača znao pokrenuti najrazličitija osjećanja, počev od humora, preko straha i panike, do iznenađenja ili šoka. Uvijek iznova, radikalizirao je svoj kiparski vokabular, šireći polje interesovanja na nova i drugačija područja. Zbog svega navedenog, kipara Alema Korkuta lako je smjestiti i u širi umjetnički kontekst i ono područje skulptorskog djelovanja koje određuju umjetnici eruptivne istraživaćke i eksperimentatorske ingenioznosti. Može se reći da je dosadašnji Korkutov opus svojevrsna inventura kiparske prakse na našem području. On je samozatajni otkrivać novih materijala i njihovih svojstava, koji plodonosno nude nova skulptorska saznanja, redifinirajući time uvriježeni pojam kiparstva i skulpture uopće.