AH, DA LONZA…

Izdvajamo

• Lonza je bio amblematski znak za specifični dramski scenski jezik, savršeno izbrušen. Ako i pretjerujem u vlastitoj subjekciji o kvalitetima ovog moćnog interpreta i klasike i suvremenih dramskih tekstova podjednako, činim to iz dubokog ubjeđenja da je Tonko Lonza, inače rođen u Zatonu onkraj imperijalnoga Dubrovnika, bio jedan od posljednjih gospara, za koje bi konte Ivo Vojnović mogao u trenu njihovog odlaska sa ovoga svijeta izreći svoju čuvenu repliku: Odhodu gospari.

Povezani članci

• Mozak u tranziciji
• Deblokada uma
• Otvorena birališta: Hrvatska bira lokalnu vlast
• POSTJUGOSLAVENSKI REKVIJEM: FUGA SARAJEVO, SEFER YITZKOR (3.)
• Dodjela nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost 2014. godine
• SARAJLIJE HALID BEŠLIĆ I CRVENA JABUKA ZA PAMĆENJE

 foto: dubrovacki.slobodnadalmacija.hr

Tonko Lonza, prvak hrvatskih dramskih kazališta i Dubrovačkih ljetnih igara, napustio je ovozemaljski svijet u osamdeset osmoj godini, u Zagrebu.

Lonza je bio amblematski znak za specifični dramski scenski jezik, savršeno izbrušen. Ako i pretjerujem u vlastitoj subjekciji o kvalitetima ovog moćnog interpreta i klasike i suvremenih dramskih tekstova podjednako, činim to iz dubokog ubjeđenja da je Tonko Lonza, inače rođen u Zatonu onkraj imperijalnoga Dubrovnika, bio jedan od posljednjih gospara, za koje bi konte Ivo Vojnović mogao u trenu njihovog odlaska sa ovoga svijeta izreći svoju čuvenu repliku: Odhodu gospari.

Lonzu sam posljednji put vidio prije nekoliko mjeseci na simpoziju koji je hrvatski ITI organizirao povodom sjećanja na bogati život i umjetnička djela velikana hrvatskog kazališta i glazbe, Kostu Spaića. Vremešni dramski bard razgovjetno, bistro, sa nevjerojatnim sjećanjima, čak i anegdotama, asocirao je na svoje suradnje sa redateljem Spaićem… Bio sam osupnut razložnošću njegovog diskursa.

Međutim, za dostojanstven oproštaj sa glumcem i dugogodišnjim profesorom Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu biram duboko doživljen detalj sa jedne predstave Dubrovačkih ljetnih igara.

U ulozi u kojoj je godinama Lonza kupio samo komplimente jednog je dubrovačkog ljeta zaigrao drugi dramski prvak hrvatskog glumišta… Silazeći niz dubrovačku skalinadu čuo sam razgovor dviju fetivih Dubrovčanki, koji je na kraju zaključila starija gospođa konstatacijom o Lonzinoj nezamjenjivosti u toj ulozi. Uzdah je rekao sve: Ah, da Lonza…

Brojne uloge su ostale iza Tonka Lonze, na scenama HNK, Teatra ITD, ZDK “Gavella“, potom u dramskom programu Dubrovačkih ljetnih igara, a njegov pedagoški rad obogatio je hrvatsko kazalište nizom veličanstveno autentičnih glumačkih personaliteta.

Klanjajući se veličajnom Lonzinom teatarskom angažmanu ne zanemarujemo njegov doprinos radio dramskom i izričaju u oblasti TV drame.

Iza velikog glumca ostaje golema praznina, ali i ponos što smo bili njegovi suvremenici.