ENG
AFFANOVA HERCEGOVINA
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
Povezani članci
Osjetim kako pogled nebrojeno puta ovoga jutra, optočenog olovnim beogradskim nebom, povremeno prožetim prvim ovogodišnjim pahuljicama, odlazi na sliku u srebrenastom ramu… Slika predstavlja suhozid hercegovački, kamenitu slaganu slojevitost koja predjele niže od Konjica prema jugu domaje mi, čini neponovljivom draperijom kamenitosti, koja privlači i ljubopitljive bjelosvjetske namjernike, ali joj, do kraja života ostajemo i mi rođeni pod hercegovačkom užarenom sunčevom kuglom, vjernima…
Pogled je prikovan za taj suhozid, slikan, tačnije je možda kazati slikarskom špahtlom unošen u strukturu slike, bojama u luku od crne, preko sive, srebrnaste do mliječno bijele. Taj hercegovački suhozid Affana Ramića osobno mi predstavlja amblematsku likovnu osjećajnost rodnoga kraja. Danas, kada među živima više nema velikog slikara Hercegovine, njenog kolorita i duše njene kamenitosti, likovna slojevitost ove slike podsjeća me na rafiniranog snijevača koji je bogatio naše živote i naša evoluiranja u shvatanjima ovovremene likovne lingve.
Hercegovina Affana Ramića, zauvijek ostala na njegovim slikama, emanirala je vrstu iluminativnog doživljaja u kojoj boje nikada nisu bile iste. Svjetla zorišta, podnevnih jara i nezaboravnih hercegovačkih sutona, kod ovoga se lucidnog stvaratelja sve novih asocijativnih svjetova Hercegovine, poput čudesnoga kaleidoskopa zrcale u nijansiranim predjelištima svjetlilom autentičnosti, nepoznate u suvremenoj bosanskohercegovačkoj likovnoj umjetnosti. Ramić je tu svjetlinu upisao u sve svoje hercegovačke slikopise, tvoreći likovni kozmos, s jedne strane surov poput kamenitih škrapa, a u isto doba, na drugoj strani toliko pitak, dobroćudno pjevljivoga tonovlja kao plavetnilo mostarskih riječnih ljepotica Neretve i Radobolje.
Sjećam se dobrog Affana, dok mi njegov izšpahtlisani suhozid vraća toplinu i svjetlilo…
Kao asocijacija Affanove Hercegovine.
Ali iznimno snažna asocijacija.
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
