ENG
Kultura koja život znači
Autor/ica 👤Dino Mustafić
Povezani članci
Ništa mi nije išlo na nerve kao pitanje o novoj premijeri kada novinar izgovara najrabljeniju sintagmu za pozorište “daske koje život znače”. Sjećam se kao klinac kako je Zike (Zijah Sokolović) na samom početku svoje kultne predstave “Glumac je… glumac je… glumac” dijelio svim posjetiocima drvenu pločicu na kojoj je pisalo DASKA KOJA ŽIVOT ZNAČI. Nisam sačuvao tu relikviju, i sada mi je mnogo žao. Isto tako, jedva čekam bilo kojeg novinara pred novu premijeru sa pitanjem o daskama koje život znače. Već živim za taj dan kada će proći ova pandemija koja je za teatarske djelatnike i umjetnike gora od rata, jer tada smo svakodnevno pred punim dvoranama igrali predstave, otvarali izložbe, imali koncerte – fenomen umjetnosti pod opsadom u Sarajevu izučava se na mnogim akademskim katedrama širom svijeta.
Radi mjera opreza sprečavanja daljnjeg širenja koronavirusa, otkazane su sva javna okupljanja, pa smo bili prinuđeni zatvoriti sve kulturne institucije, pozorišne i kinosale, galerije i koncertne dvorane. One su sada prazne, bez naše publike. I tako je u cijelom svijetu, život je stao, međutim, umjetnici jasno poručuju da se kultura ne može zaustaviti. A ako publika ne može da dođe, onda se mora doći do publike – to je logika koja je nametnula da se aktiviraju online platforme teatara i orkestara, koji prave posebne repertoare omogućavanjem građanima pristup kvalitetnim kulturnim sadržajima preko posebnih YouTube kanala na kojemu će biti prikazivane predstave s repertoara Opere, Baleta i Drame pojedinih institucija. Krenulo je Narodno pozorište Sarajevo, to je učinilo i Bosansko narodno pozorište Zenica, zatim Scena MESS, Kamerni teatar 55, SARTR, Pozorište mladih i druge institucije.
DETALJ IZ PREDSTAVE UKULELE JAM/OTO: MUHAMED TUNOVIĆ
Ove striktne mjere su direktno pogodile brojne radnike u kulturi koji žive od sada im otkazanih koncerata, predstava, izložbi. Nezavisni umjetnici – slobodnjaci kako ih nazivamo u našem žargonu, ostali su preko noći bez osnovnih primanja. To se odnosi i na sve one koji imaju honorarne angažmane, to jest, ugovorene obaveze sa kulturnim institucijama, što znači i sa njihovim osnivačem, samom državom. Oni ne primaju redovne plate i nemaju druge prihode, već samo honorare na osnovu ugovorenih obaveza, igranja repriznih predstava, koje sada ne mogu da ispune. Zbog trenutne situacije ostali su bez svojih angažmana i sada nemaju prihoda za život. S tim u vezi, već su reagovala strukovna Udruženja glumaca i glumica BiH, Udruženje reditelja i rediteljica, kao i direktori svih sarajevskih pozorišta prema kantonalnom ministarstvu kulture i sporta da se razmotri u paketu interventnih mjera Vlade KS-a odobravanje isplate predviđenih repertoarnih izvedbi. Svjesni smo da će ova situacija potrajati, pa će biti nužno formirati i Krizni fond solidarnosti koji će zaštiti sve slobodne umjetničke profesije do okončanja vanrednih mjera, što je važno političko i ekonomsko pitanje za entitetski i državni nivo vlasti.
Veliki izazov
Isti problemi potresli su radnike u kulturi u svim evropskim zemljama kao i u regionu. Ministarstvo kulture Hrvatske saopštilo je da sektor kulturne i kreativne industrije među prvima osjeća posljedice epidemije, zbog čega je Vlada Hrvatske usvojila mjere za pomoć kulturnom sektoru. Jedna od njih je i osnivanje kriznog fonda za područja djelatnosti u nadležnosti Ministarstva kulture, Hrvatskog audiovizuelnog centra (HAVC) i Zaklade Kultura nova.
I njemačka ministarka kulture Monika Grutgers suočila se sa istim problemom koji postoji u sektoru kulture, pa je obećala da će izdvojiti milijardu eura za finansijsku pomoć umjetnicima i ustanovama kulture.
Situacija u kulturi kada govorimo o BiH i prije izbijanja pandemije bila je vrlo loša, sa minimalnim sredstvima za rad, zapuštenom nezavisnom kulturnom scenom, kašnjenjem uplata i netransparentnim konkursima, pa je ovo vanredna okolnost veliki izazov da se sačuva visoka, kritička kultura od potpunog nestajanja. Bojazan postoji jer u prvim mjerama ublažavanja ekonomske krize niko ne spominje kulturu, u fokusu je iskazana briga za mala i srednja poduzeća, sektor ugostiteljstva i turizma, mada je u istoj mjeri među prvim pogođena i kulturna djelatnost.
U našoj zemlji život mora biti važan, a kultura je život jednog vremena koji mora nešto iza sebe ostaviti potomstvu, kao i svjedočanstvo o ovom vremenu koje je test naše solidarnosti, našeg zdravog razuma i brige jednih o drugima.
Autor/ica 👤Dino Mustafić
