KRALJICA SUPERMARKETA

Povezani članci

• Mario Kopić: O ljubavi kod Ničea
• Nerzuk Ćurak: Bosnu žele uništiti mračni nacionalizmi unutrašnji i vanjski
• Ne, nije trebao ići
• Mia David: Srebrenička šuma ostat će iza nas kao trajno promenjeni pejzaž
• HNK Mostar: Već deveta nagrada u ovoj kazališnoj sezoni
• MUSIC MEETING program za mlade muzičare

Na njenom licu vidite nažalost sve. Njeno lice odaje umor, njeno lice odaje tugu, njeno lice je čista slika njene duše.

Nije stigla napraviti kolače koje joj djeca toliko vole, niti je stigla otići s mužom na ispovjed i kavu što su nekako navikli, kao svojevrstan ritual. Nije stigla niti darove kupiti, nije stigla ništa i zbog toga je beskrajno rezignirana i ovo joj Silvestrovo ne predstavlja ništa, i nikada joj manje nije predstavljalo ništa.

Njen gazda je kao što znate na Maldivima, kao Bajo Patak pliva u svom ogromnom sefu u lovi, njenog gazdu boli neka stvar što je ona na ovo silvestrovo tu, na toj nesretnoj stolici, za tom nesretnom kasom. Ona samo tužno gleda na rubu suza kako joj nekakav primat prijeti i viče na nju, jer njen gazda štedi na kesama, tako da se primatu prolilo vino, a ona nije u stanju, niti joj se da primatu objasniit da nije do nje da mijenja politiku firme i da kupuje malo jače kese. Kada se izvikao primat je bijesno otišao, a ona je obrisala suzu, krišom, da je ne ulovi kamera postavljena točno iznad kase.

Te kamere paze da blagajnice ne plaču. Tako pada promet.

Ona tipka poruku mužu da joj opere robu u mašini, da joj barem složi suđe dok panično razmišlja kako da u onih sat vremena razlike kada se zatvaraju dućani uspije nekako kupiti sve, bar djeci poklone, a svjesna je da će je šef ostaviti bar sat kasnije da poslože police, pobrišu mesaru pult, jer se ovaj opet napio, i da odnese prigodne kalendare šefu do auta. Šef vozi veliki terenac pa mu nije zgodno onako debelom popeti se na sjedalo sa pola odojka, cijelim pršutom i najskupljim vinom, koje ako prolije odbit će joj od plaće.

Ona bi Baji Patku rekla što ga ide, ali bi tim zasigurno izgubila posao i stala u red na Zavod za zapošljavanje zajedno sa onih tristo tisuća koji bi, gle divne prigode, za našeg Baju, desnu ruku dali da rade, da budu tu na njenom mjestu, za tom jebenom robovlasničkom kasom. Sreća da su djeca pametna. Pa odlaze odavde, iz ove jame od države, a gdje će ona sa blizu pedeset? Ni u penziju, ni za što više od blagajne, najbolje u tri … materine. Mlada cura što je došla i brža je i spretnija od nje, i to je ispunjava užasom. Onim neopisivim užasom kojim su ispunjeni ljudi te dobi u Hrvatskoj.

Ona je čista tuga, njene oči su pune suza, ona je moderna djevojčica sa žigicama, ona je blagajnica u supermarketu.

Sretna ti ova Nova moja izgubljena blagajnice, generacijo moja, ne daj se, nabaci bar malo vedrine večeras u ovu lijepu noć, otvori bocu vina i pusti neku dobru muziku, poljubi muža i djecu koja te čekaju, okiti bor, nazdravi sa najdražima.

A našem Baji, želim da ovu Novu što dolazi ostvari i svoju i našu želju i da potone u onom svom sefu negdje na Maldivima, u svom svom zlatu zarađenom na tuzi moje kraljice supermarketa.

Moje kraljice supermarketa