Razgovor o romanu “Sjećanje šume” autora Damira Karakaša u Kamernom teatru 55

Povezani članci

• PARAJEZIČNE FORMACIJE SA SAVSKE CESTE
• Da li su prekodrinski apetiti Srbije zauvek odbačeni na smetlište istorije?
• Magazinović pisao Čoviću: BiH treba pomoći Hrvatskoj da prestane kršiti ljudska prava
• TITO I STRAŠNI U ZVONU
• U Mostaru će biti predstavljen Bosanski atlas ratnih zločina ’92 – ’95
• “Bosna je mrlja na savjesti čovječanstva”

Foto: Milomir Kovačević Strašni

Izdavačka kuća Buybook i Kamerni teatar 55 organiziraju razgovor o romanu “Sjećanje šume” autora Damira Karakaša.

Razgovor sa autorom jednog od najboljih romana napisanih na našim jezicima posljednjih godina i dobitnikom nagrade Kočićevo pero i Fric, po kojem je postavljena i predstava u zagrebačkom kazalištu Gavela te je uvršten i u lektiru, biće upriličen u ponedjeljak, 7. maja u 20:00 na sceni Kamernog teatra 55 u Sarajevu.

Ulaz za sve posjetitelje/ice je slobodan.

„Većina naših velikih pisaca rođena je po seoskim zabitima i mnogi nastoje uljepšati drame svoga odrastanja krijući svoja siromašna djetinjstva kao zmija noge. Damir Karakaš, naprotiv, iznosi taj svijet otvoreno i bez uljepšavanja otkrivajući u njegovim priprostim likovima ponekad čistu poeziju. Ta poezija jednog ruralnog svijeta, u današnjem skorojevićevskom mentalitetu, otkriva se kao oaza čiste umjetnosti i humane ljepote a Karakaš kao majstor autentičnog pisanja“, napisao je književnik Mile Stojić o romanu „Sjećanje šume“ autora Damira Karakaša. Jedna je to od četrdeset pozitivnih kritika objavljenih u regionalnim medijima povodom ovog vrhunskog literarnog djela.

Damir Karakaš za roman “Sjećanje šume” nagrađen je nagradama „Kočićevo pero“ i „Fric“. Na osnovu dramatizacije romana u zagrebačkom kazalištu Gavela postavljena je izuzetno uspješna predstava. „Sjećanje šume“ uvršteno je i u obaveznu lektiru u Hrvatskoj.

Pišući o odrastanju u ličkom selu, tamo gdje nema emocija među najbližim i gdje se umjesto zagrljaja za blagdane dobija rukovanje, Damir Karakaš ispisao je nesvakidašnju hroniku patrijarhalnih obrazaca za koje samo mislimo da se dešavaju u područjima van takozvanih urbanih sredina.

Uz rijedak literarni dar i istančani osjećaj za ritam kojim ispisuje prozu nalik poeziji, Damira Karakaša odlikuje nesvakidašnja iskrenosti, odnosno pošten odnos prema književnosti ali i prema vlastitoj biografiji koju posuđuje svojim naratorima. Oni nas nekada vode na ulice Pariza, nekada u zagrebačke klubove u sumrak mira, a ovoga puta u Liku kao dio opsesivne teme, jer drugačije i ne može kada autora oblikuje takvo iskustvo.

O djetinjstvu u kojem se jedina bliskost s ocem desi prilikom lova na medvjeda, o lješnjacima koje je pokušao prodati kako bi sebi obezbijedio odjeću za novu školsku godinu, o uspjesima na školskim literarnim takmičenjima za koja nikada nije dobio priznanje u kući i o bolesti tokom odrastanja koja je metafora za neke druge, koje prate sve naše živote, sa Damirom Karakašem na sceni Kamernog teatra 55 razgovaraće Kristina Ljevak.

O autoru:

Damir Karakaš je rođen 1967. godine u selu Plašćica kod Brinja u Lici. Radio je kao novinar Crne kronike u Splitu. Živio je u Bordeauxu i Parizu gdje se uzdržavao sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studirao je francuski jezik, izvodio performanse te izlagao konceptualne radove. Objavio je knjigu putopisa ”Bosanci su dobri ljudi”; zbirke priča ”Eskimi”, ”Pukovnik Beethoven” i ”Kino Lika” po kojoj je redatelj Dalibor Matanić snimio istoimeni film te romane ”Kombetari”, ”Kako sam ušao u Europu”, ”Sjajno mjesto za nesreću”, ”Blue Moon” i ”Sjećanje šume”. Piše kazališne komade koji se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevođen je na desetak jezika. Živi u Zagrebu.

REKLI SU O KNJIZI:  

Njegov realizam je ovdje doista hamsunovski, očaravajući. On realističnim sredstvima postiže nešto što je izvan realizma.
Miljenko Jergović, Jutarnji list

Karakaševa proza ubojita je poput roja osa.
Mića Vujičić, NIN

Koristeći jezgrovit jezik napisao je knjigu dostupnu svima, i malima i velikima, i vratio Liku u njezinu još uvijek toplu kolijevku, u sretnu naivnost i prostodušnost obiteljskog doma u kojem se najdublji osjećaji proživljavaju u tišini i u mraku.
Denis Derk, Večernji list

Karakaš nastupa kao pankerski Branko Ćopić
Dinko Kreho, Novosti

Beskompromisnost kojom se Karakaš spustio u Had djetinjstva dugo nije viđena, okrutnost pogleda podsjeća na onu Danila Kiša
Darijo Grgić, Forum

“Sjećanje šume” veliki je roman maloga obujma, onako kako su to “Zimsko ljetovanje”, ili “Prokleta avlija”, ili “Stranac”, ili… Dopunite listu sami, svakako neće biti preduga.
Teofil Pančić, Globus

Briljantno.
Rajko Grlić, redatelj, Slobodna Europa