ENG
Roda Istanbulska
Autor/ica 👤Andrej Šimić
Povezani članci
Rode, rode kojeg li si spola, il te na svijet donjela je roda?
Bez da znade kojega si spola, zbunjenoga roda ostade i roda.
Nemam više njuha ni za spola.
Osta’ću bez leta! Šta ću sada? Postala sam svoga jata meta!
Bila jesam i kod svetog oca,
kad – on tijelo u suknju omotao cijelo!
Srela kardinale, biskupe, svećenstvo;
svi od reda suknjama se kite – zar to muškost svoju štite?
Bila sam u šoku! Vična jednom drugom svjetonazorskome sklopu.
Profesionalna selica sam na daljine, ambicije moje vinute su u visine.
Dvojila sam! Stoput ljuta! Čeka li me uspjeh il ću biti žrtva rodnog puta?
Nezahvalno prisiljena sletjeti u jato, ideološki mi sasvim nepoznato.
Srećom, prevrtljivost jata kruna je njihova političkog zanata.
Mislim se; šta se bune – oko roda isto tako neka samo glume!
Blefom sam ih uvukla u kolo, sad se žale naokolo.
Nema iz mog kola vani, baš smo rodno razigrani!
Prije mene rod su bili jedan. Nakon mene, niti spol im nije zlata vrijedan.
Preveslani, bijesno grme: sve po starom neka bude, na lomači nek’ im sude!
Do vraga i Jude! Bilo muško ili nije, Alojz ženu može i da bije!
Jato viče: sama si je kriva! Morala je riješit sve u čet’ri zida!
Bezbolno nije u to jato ući, četiri su zida s kojima se žena ima tući.
Možda nekom to je strano, u nas to je rodno ravnopravno.
Ideološki je idealno, oni ‘oće da smo neutralno!
Istanbulskoj rodi reći ćemo: NE! i TAČKA! Žensko nam je za reverom omiljena značka!
Falusi se naši vide i sa Marsa! Rodna ravnopravnost ideološka je farsa!
Ta, i biskupi naši tako vele – nismo mi od Adama i Steve!
Naše keve prije da su Eve!
U familiji našeg ćaće – roda mi moga – nema tople braće!
Jaz je golem od spola pa do roda, poslata nam roda, đavlija je zgoda.
Mi smo crkva u hrvata, ta je roda pederskog zanata!
Manite se našeg jata! Neće u nas i mama i tata da ulaze u zahod svi na ista vrata!
Vamo žensko, tamo muško stado, sudit će vam rodan, biskup Košić Vlado!
Crkva u hrvata iz spolovila će sada da nam gata:
Veži spolovilo uz rod! To crkva kaže. Jedno drugo ne može da laže.
Da je muškom tijelu rob, ako žensko tvrdi, nek sjevaju šamari, ko je ona da nas grdi!
Uzmaka tu ne smije biti, u protivnom će ravnopravno rodne suze liti!
Vidim spol! Datost to je i znak roda! Njima je to samo moda!
Dalje od nas neka nose svoje kose, tašnice i minđušice, duge, kratke haljinice.
Šta bi muško sad se kao žensko kreće. Eto, tako nam se nameće.
I obratno se sreće – i od spola i od roda neko izuzeće.
A mi znamo: svako svoj spol nosi, neće nama istanbulska roda reći ko si!
Đavolska ideja! Pomodarstvo to je! Rodna ravnopravnost nije za hrvate moje!
Tu se biti ne može esteta, spolovilo je naše ukaz željenog identitea.
Domoljubno spreman za spolovilo svoje, čeljad muška nek se roje!
A ne da nam muškost kao žensko kroje!
On il ona posta’će trilema.
Ili čak i više, doktor po rođenju neće znati kako spol da riše.
Već sad žensko piše da od danas kao muško diše.
Izbiše nam ženu iz njenoga mjesta, zadana joj ženskost još malo pa nesta!
Opiri se jato, na ulice, svi vani, povest će vas rodan Vaso i on je na našoj strani!
Nismo sami. Kažem vama, sva je desna krema s nama!
Nepremostiva smo smetnja! Istanbulska roda smrtna nam je prijetna!
Za kraj, odgovorit ću vam rado i jasno. Bojim se da za vas sad je kasno.
Lijepo sam vam rekla. Nisam se bez razloga u vašem jatu pekla.
A Vaso – otupio mu malo kljun. Skoro pa je osta’ nag. Prije mene iz jata nestat će mu svaki trag.
Muka vam se ženska sprema – il si s nama il te nema!
Autor/ica 👤Andrej Šimić
