Вальтер

Povezani članci

• Svetislav Basara:Sodoma i Beograd su gradovi pobratimi
• TEŠKO BEZ OKOMICA
• Herceg-Bosna je vodila zločinačku politiku
• Krvavi cvjetovi maja  
• Metropolizacija poraza
• Filmovi koji propituju, a ne daju jednostavne odgovore

JOSIP BROZ TITO

Ime Titovo postalo je danas dramatskim simbolom pokoljenja svih naših naroda, otkada se piše historija krvlju i mesom naših naroda… Njegov put od Kumrovca i Jajca, do Beograda i do Zagreba put je našeg naroda , da bi od sredovječnog, zaostalog čovjeka postao građaninom budućih sretnijih stoljeća… To je naša historijska volja koja se objavljivala u mnogobrojnim naporima kroz vijekove… Tito, to je uspravan i smion stav pred velikim, stranim silama čitavog svijeta… Tito, to je slavoluk između mrkih i krvavih zidina naše sredovječne prošlosti i put do civilizacije… To je karteča koja se kroz dim i maglu naše zaostalosti probila kao usijani znamen nad zvjezdanim barjacima naše suvremene političke svijesti.

                                                                                                          Miroslav Krleža

AUTOBIOGRAFIJA

Još 1935, naj­vjerojatnije u veljači, došav­ši poslije izdr­žavanja robije na rad u Kominternu u Moskvi, Josip Broz je napi­sao svoju au­tobiografiju. Pisao ju je ru­kom, na ru­skom jeziku i potpisao kon­spirativnim imenom Valter. Original te autobiografije čuva se u arhi­vu Kominterne a kod nas je njen prije­vod objavljen samo jednom, i to u »Sabra­nim djelima« Josipa Broza Tita, u izdanju »Komunista«, BIGZ-a i »Na-prijeda«,   1977.

Faksimil posljednje stranice autobiografije Josipa Broza  što ju je pod konspirativnim imenom Valter napisao u Moskvi 1935. godine

Rođen sam 1893. godine u Hrvat­skom zagorju u Jugoslaviji… (Utvr­đen je podatak u Statusu animarumTuheljske župe da je Josip Broz rođen 7. svibnja 1892. godine. Među­tim u policijskim i osobnim doku­mentima stoje i neki drugi datumi, i to ožujak i svibanj 1892. kao i ve­ljača, ožujak i svibanj 1893. Dvade­set peti svibanj zabilježen je u jed­nom vojničkom dokumentu au­strougarske vojske; taj datum se za vrijeme rata slavio u Zagrebu kao dan Titova rođenja, a i Hitler je taj datum odredio za desant na Drvar. Budući da se taj datum bio uvriježio kao dan Titova rođenja, ni on sam ga nije poslije promijenio.)

… Moj otac je bio seljak – sred­njak, ali je već 1913. godine gotovo cijelo imanje bilo rasprodato zbog dugova bankama, pa je moj otac po­stao nadničar. Osim mene u porodi­ci su bili još četiri brata i dvije se­stre i svi su oni postali radnici...

(U obitelji Franje i Marije Broz ro­đeno je petnaestoro djece, a u živo­tu su ostali: Josip, Martin, Dragutin, Stjepan i Vjekoslav, te Matilda i Te­reza.)

… Završio sam osnovnu školu (pet godina) i dvije godine građan­ske škole. Godine 1907. po sopstvenoj inicijativi stupio sam na izuča­vanje zanata u jednu bravarsko-mehaničarsku radionicu u gradu Sisku. Zanat sam završio 1910. godi­ne kada sam postao samostalni bra­var, mehanički radnik...

(Bravarski zanat je Josip Broz izučavao od studenoga 1907. godine do 23. rujna 1910. godine u radionici Nikole Karasa u Sisku u Galovačkoj, danas Tomislavova ulica broj 6.)

… Čim sam završio učenje postao sam član Socijalističkih sindikata... (U listopadu 1910. godine Josip Broz postaje član Saveza kovinarskih radnika kojem je sjedište bilo u Ilici broj 53 u Zagrebu. Sudjeluje i u po­litičkim demonstracijama koje je organizirala Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije.)

… U početku sam radio u jednoj fabrici mašina u Zagrebu...

(Odmah po završetku zanata, već 26. rujna Josip Broz se zapošljava u Bravarskoj radionici Izidora Haramine u Zagrebu u Ilici broj 63, a ra­dio je do 19. studenoga.)

… Zatim sam radio u fabrici ma­šina u Sloveniji, u Ljubljani...

(Josip Broz je u Ljubljani uzalud tražio posao, pa odlazi u Trst, ali ni ondje ne nalazi zaposlenje. Iz Trsta se vratio u Zagreb i zaposlio u mehaničarskoj radionici Augusta Knausa u Prilazu 65. Sudjeluje i u radničkim manifestacijama u povo­du 1. maja, a 12. lipnja sudjeluje i u svome prvom štrajku, štrajku zagre­bačkih bravarskih radnika. Potom odlazi u. Kamnik i radi u tvornici metalne robe, danas »Titan«.)

… Krajem 1911. otišao sam u Čehoslovačku. U početku sam radio u fabrici za proizvodnju metala u Jince-Čenkovu i u gradu Plzenu u fa­brici »Škoda«. Dalje radio sam u Njemačkoj u fabrici »Benz« u Mannheimu i u Austriji u fabrici »Daimler« (fabrika automobila)...

(U tvornici metalne robe u Jince-Čenkovu, čiji su vlasnici bili Moric Arndt i Jajteles, Josip Broz je radio od 10. svibnja do 23. kolovoza 1912. godine. Zatim odlazi u Plzen gdje desetak dana radi u tvornici »Ško­da«. U rujnu 1912. godine prelazi u Mannheim i zapošljava se u tvorni­ci sidara, a zatim kod »Benza«. Mje­sec dana poslije toga dolazi u Beč u tvornicu »Griedl«, a poslije kraćeg vremena prelazi u Bečko Novo Mje­sto u tvornicu automobila »Dai-mler«)

… U jesen 1913. godine bio sam pozvan na odsluženje vojnog roka, služio sam u 25. pješadijskom puku u Zagrebu...

(Vojsku je Josip Broz počeo služiti u Beču u tehničkoj službi artiljerije, ali je uskoro premješten, na osobni zahtjev, u Zagreb. Bio je smješten u kasarnu 25. domobranskog puka u Ilici broj 232.)

… Početkom augusta 1914. godine otišao sam na srpski front kao vod­nik. Na srpskom frontu bio sam do drugog odstupanja austrijske vojske u decembru 1914. godine. Početkom januara 1915. prebačen sam u Gali­ciju na ruski front.

(Zbog antiratnih izjava Josip Broz je bio zatvoren u Petrovaradinsku tvrđavu.)

… Pao sam u rusko zarobljeni­štvo 12. aprila 1915. godine. Ležao sam ranjen...

(Ranio ga je jedan Čerkez kop­ljem.) … i bolestan jedanaest mjeseci u Uspenskom manastiru u gradu Svijažsku. Iz Svijažska prevezen sam u grad Alatir gdje se koncentrisao srpski dobrovoljački korpus za front na Dobrudži...

(Srpski dobrovoljački korpus for­miran je na teritoriju Rusije od za­robljenih ili prebjeglih Jugoslavena iz austrougarske vojske. Dio je pre­bačen u Srbiju i uključio se u srpsku vojsku. Potkraj travnja 1916. godine formirana je u Rusiji Prva srpska dobrovoljačka divizija, a Druga divizija i tzv. Dopunski bataljon potkraj 1916. godine. Međutim s obzirom na zakletvu »srpskom kra­lju Petru«, a ne – »jugoslaven­skom«, i s obzirom na zahtjeve soci­jalistički orijentiranih vojnika, po­doficira i oficira za »Jugoslaviju«, a ne »Veliku Srbiju«, znatan broj Ju­goslavena odbijao je da pristupi ovim dobrovoljačkim jedinicama. Tako je učinio i Josip Broz.)

… Zajedno sa 70 drugova odbio sam da idem na front. Preveli su nas u grad Ardatov i dodijelili na rad seljacima. Ja sam radio u selu Kalasjejevo kao mašinist u mlinu jednog kulaka. U jesen 1916. godine prebacili su me s ostalim zarobljeni­cima na Ural i rasporedili na rad u željeznici. Radio sam u gradu Kunguru na željeznici kao prevodilac, starješina ratnih zarobljenika. Ov­dje sam se upoznao sa željezničar­skim radnicima. U ljeto 1917. god. pobjegao sam sa ovog rada jer sam bio podvrgnut surovim mjerama i kaznama što sam štitio interese radnika – ratnih zarobljenika. Po­bjegao sam u Lenjingrad u junu i htio sam se zaposliti u Putilovskim zavodima i da radim u svojoj struci. Ali pošto su u junu bile velike de­monstracije. ..

(Demonstracije petrogradskog – danas Lenjingrad – proletarijata održane su 16. i 17. srpnja 1917. go­dine u povodu vijesti o propasti ru­ske ofenzive. Ofenzivu je poduzela Privremena vlada Kerenskog na za­htjev Engleske i Francuske. Proleta­rijat je tražio mir, a ne nastavljanje rata. Privremena vlada ugušila je demonstracije, a boljševičke vođe uhapsila. Izdan je nalog da se uhap­si i Vladimir I. Lenjin. I Josip Broz je bio u opasnosti da bude uhapšen, jer je uhapšen i njegov stanodavac. Josip Broz bježi u Finsku, gdje je u gradu Uleobor, danas Oulu, uhap­šen i vraćen.)

… u kojima sam i sam učestvo­vao, promijenio sam svoju odluku i pobjegao u Finsku s namjerom da se prebacim preko granice. U Fin­skoj su me uhvatili pa sam u Lenjin-gradu odležao tri nedjelje u zatvoru. Iz Lenjingrada poveli su me pod stražom nazad u Kungur, ali na pu­tu sam opet pobjegao i otišao u Si­bir putujući najviše pješke.

U Sibir sam stigao novembra 1917. godine. Tada je već bila uspo­stavljena sovjetska vlast. Zbog sla­bog zdravlja, a po savjetu svojih drugova otišao sam na rad u stepu. Otišao sam na rad u selo Mihajlovku, bogoljupska opština, omski srez. U selu Mihajlovku radio sam kao mašinista na parnoj vršalici seljaka S. Škljarova i D. Tabačeka do augu­sta 1918. god. Da ne bih bio mobili­ziran od strane Čehoslovačkog ili Srpskog korpusa, prešao sam u kirgijski aul (selo), gdje sam radio kao mašinist u mlinu Kirgiza Isaija Džaksenbajeva do septembra 1920. god.

Već u proljeće 1918. godine podnio sam pismenu molbu za prijem u sovjetsko državljanstvo i za prijem u Partiju...

(Vijest o pobjedi oktobarske revo­lucije zatekla je Josipa Broza na pu­tu za Omsk, na željezničkoj stanici Atamanski Hutor, gdje je stigao oko 10. studenog 1917. godine. U Omsku se Josip Broz prijavljuje u Crvenu gardu, zapravo u Internacionalni odred Crvene garde, gdje ostaje ne­koliko mjeseci. U lipnju 1918. godi­ne, poslije pobune Čehoslovačkog korpusa i uspostavljanja kontrarevolucionarne vlasti Kolčaka, kada su razbijeni odredi Crvene garde, Josip Broz se povlači u selo Mihaj­lovku.)

… Za vrijeme Kolčakovog prevra­ta (udara Čehoslovačkog korpusa) ostao sam u stepi pošto su svi putevi k Omsku bili odsječeni. Za vrijeme Kolčakove vlasti ja sam među selja­cima vodio agitaciju protiv bijelih, pa su me tu smatrali za komunista.

Godine 1918. oženio sam se gra­đankom P. D. Belousovom, kćerkom seljaka iz sela Mihajlovke. Moja že­na E. A. Nikolajeva sada je član VKPfb) i instruktor Šilovskog rajo­na. ..

(Pelagija Belousova Denisova, že­na Josipa Broza, po povratku iz Ju­goslavije, poslije njegovog hapšenja 1928. godine, polazila je Komunisti­čki univerzitet nacionalnih manjina Zapada u Moskvi pod imenom Elena Aleksandrovna Nikolajevna. U toku 1932. i 1933. godine radila je u Oblasnoj partijskoj školi u Kazahstanu.)

… Sa saglasnošću svojih drugova u Omsku, u septembru 1920. god. ot­putovao sam sa ženom u Jugoslavi­ju.

Član VKP(b) formalno nisam bio, mada sam radio kao agitator i odr­žavao veze sa članovima Partije u Omsku, na primjer s Tarakanovom, monterom električne centrale u Omsku, i s nekim radnicima željez­ničke stanice...

(Josipa Broza je u veljači ili ožuj­ku 1920. godine primio u članstvo Jugoslavenske komunističke sekcije pri Oblasnom birou Ruske komuni­stičke partije (boljševika) u Omsku Dimitrije Georgijević, koga je Cen­tralni jugoslavenski biro pri RKP(b) uputio iz Moskve da organizira agitacioni rad među Jugoslavenima u Sibiru.)

Josip Broz Tito

… Član KPJ postao sam 1920. go­dine. Po dolasku u Jugoslaviju radio sam u metalskom preduzeću u Za­grebu, bio sam član revolucionar­nih sindikata i član legalne Komu­nističke partije...

(U Zagrebu je Josip Broz radio u mehaničarskoj radionici Filipa Bauma u Petrinjskoj ulici broj 3 od 5. studenog 1920. do 2. siječnja 1921. godine. U prvoj polovini studenog postaje član Komunističke partije Jugoslavije. Sudjeluje u akcijama zagrebačkog proletarijata, posebno protiv tzv. Obznane 31. prosinca 1920. godine. Našavši posao preko oglasa u »Novostima«, Josip Broz odlazi u Veliko Trojstvo kod Bjelo­vara.)

… Kad je 1921. godine Partija bila zabranjena, otišao sam iz Zagreba i zaposlio se kao mašinist u jednom parnom mlinu u Bjelovaru. Tu sam radio do 1925. godine.

Pošto je Partija bila zabranjena ja sam s nekim drugovima organizi­rao ilegalne komunističke organiza­cije u bjelovarskom okrugu i bio sam član Okružnog komiteta. Godi­ne 1923. prvi put su me žandarmi uhapsili i izbatinali zbog komunisti­čke propagande...

(Josip Broz je bio uhapšen u ožuj­ku 1925. godine. Iako u svojoj auto­biografiji Josip Broz zapisuje 1923. a Vladimir Dedijer 1924. godinu, ipak, prema svemu sudeći, bilo je to 1925. godine. Poslije sprovoda radnika Josipa Vinceka-Valenta uhapšen je Josip Broz jer je nad grobom odr­žao antirežimski govor. Josip Vincek bio je član ilegalnog Okružnog komiteta KPJ za Bjelovar. Zajedno s Brozom uhapšen je i Đuro Šegović, također član Okružnog komiteta KPJ za Bjelovar. U zatvoru su zadr­žani osam dana, a zbog nedostatka dokaza pušteni na slobodu.)

… Godine 1925. bio sam otpušten s posla zbog komunizma...

(Bio je, poslije hapšenja, obilježen kao komunist. Policija i žandari su ga maltretirali, a došao je u sukob i s novim vlasnikom mlina Oskarom Rozembergom, te Josip Broz odlučuje da napusti Veliko Trojstvo. Vraća se u Zagreb i po preporuci nekih članova Pokrajinskog komi­teta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju od­lazi 21. rujna 1925. godine u Kralje­vicu i zapošljava se u poduzeću »Ju­goslavenska brodogradilišta d. d.«)

… Poslije toga zaposlio sam se u brodogradilištu u Kraljevici. Do mog dolaska u brodogradilištu nije bilo ni sindikalne ni partijske orga­nizacije. Ja sam uskoro uspio da osnujem ćeliju koja je imala 15 člano­va a zatim i sindikalnu organizaciju sa 150 članova. Uz pomoć ove partij­ske ćelije uspjeli smo da stvorimo ćelije u okrugu: u Hreljinu, Bakru, Sušaku itd. Osnovali smo Okružni komitet, čiji sam bio član...

(U Kraljevici je Josip Broz s dru­govima organizirao i štrajk jer uprava nije isplatila radnicima nadnice. Štrajk je trajao šesnaest dana i radnici su ostvarili svoje pra­vo. Iz Kraljevice potječu i prvi tek­stovi Josipa Broza napisani za rad­ničke novine »Organizovani rad­nik«. Ali, uprava je uskoro počela otkazivati najaktivnijim radnicima. I Broz je otpušten 2. listopada 1926. godine.)

… U jesen 1926. godine otišao sam u Srbiju i zaposlio se u Fabrici vago­na u Smederevskoj Palanci...

(Josip Broz vraća se opet u Za­greb, ali ne uspijeva dobiti posao. Na prijedlog nekih funkcionara Centralne uprave Saveza radnika metalne industrije i obrta Jugosla­vije odlazi u Beograd. Ni ondje se ne uspijeva zaposliti, te početkom siječnja 1927. odlazi u Smederevsku Palanku. Radi kao bravar-alatničar u tvornici za popravak vagona »Ja­senica d. d.«, danas tvornica vagona »Dragoslav Dordević-Gošo«.)

… I ovdje mi je pošlo za rukom da osnujem partijsku ćeliju i sindikal­nu organizaciju. Kao i u brodogra­dilištu, i ovdje su me radnici izabra­li za glavnog radničkog povjereni­ka. Ali, bez obzira na to, izbacili su me iz fabrike kao opasnog komuni­stu i agitatora...

(Josip Broz radio je u Smederev­skoj Palanci dva mjeseca i otpušten je zbog beskompromisne borbe u zaštiti radnika i njihovih prava.)

… Otišao sam u Zagreb, gdje sam najprije radio u jednoj radionici...

(Radio je od 11. do 21. svibnja 1927. godine u Umjetnoj i građevnoj bra­variji Dragutin Hamel u Medulićevoj ulici broj 25.)

… ali me mjesna sindikalna orga­nizacija metalskih radnika izabrala za svog sekretara...

(U travnju 1927. Josip Broz je iza­bran za sekretara zagrebačke Po­družnice Saveza radnika metalne industrije i obrta Jugoslavije i za člana Mjesnog komiteta KPJ za Za­greb.)

.. .U maju 1927. godine bio sam izabran za sekretara Oblasnog od­bora Saveza metalskih radnika za Hrvatsku, na kojoj sam dužnosti ostao do hapšenja 1928. god... (U svibnju Josip Broz postaje pro­fesionalni sekretar Oblasnog odbo­ra Saveza radnika metalne indu­strije i obrta Jugoslavije. Poslije, kad bude uhapšen, zamijenit će ga na tom poslu Đuro Đaković, a sam Broz će neko vrijeme zamijeniti Blagoja Parovića na mjestu sekreta­ra Centralne uprave Saveza radni­ka kožarsko-prerađivačke industri­je i obrta Jugoslavije.)

.. .Od jula 1927. god. bio sam se­kretar Mjesnog komiteta Partije u Zagrebu...

(Josip Broz bio je organizacioni sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu. Komitet su sačinjavali: Dušan Grković, politički sekretar, Josip Broz, organizacioni sekretar, i članovi: Milan Milanović, Andrija Hebrang i Zora Nikolić.)

.. .Uz pomoć nekih drugova, u je­sen 1927. god. počeo sam da vodim borbu protiv desne i lijeve frakci­je…

(»Nekih drugova« odnosi se na Đuru Đakovića, Blagoja Parovića, Miloša Markovića, Radomira Vujovića i druge istaknute komuniste koji su smatrali da je sukob između frakcija u KPJ štetan i da i jedna i druga frakcija u suštini razbijaju Partiju. Borba Josipa Broza protiv frakcija vodi se u trenutku kad se desničari svakodnevno suprotstav­ljaju odlukama Aprilskog plenuma CK KPJ iz 1927. godine, strahujući da će izgubiti rukovodeće pozicije u Nezavisnim sindikatima, suprot­stavljaju se premještanju uprava pojedinih sindikata iz Beograda u Zagreb. Naime, u Zagrebu djeluju snažnije antifrakcijske snage. Vođe desne frakcije bili su u to vrijeme dr Sima Marković i Laza Stefanović. U većini rukovodstava sindikalnih sa­veza imali su svoje pristalice, koji su, slijedeći stavove desne frakcije težili stvaranju apolitičkih sindika­ta. To je izazvalo bivše vođe lijeve frakcije da se ponovno angažiraju. Frakcijska borba u Partiji opet se rasplamsala. Josip Broz je poslije o tome zapisao: »… 1927. godine došle su te sve partijske trzavice jasnije do izražaja. Članstvo je vidjelo, a u prvom redu zagrebačka organizaci­ja. ..da, nešto ne valja. Na Aprilskom plenumu i Decembarskom plenumu 1927. došle su do izražaja sve suprotnosti koje su postojale između ljevice i desnice… Svaka je sebe smatrala pravovjernom, a obje su griješile, mada više desna. A članstvo Partije je osjećalo da grije­še obje frakcije”.)

.. .Ta naša borba završila se us­pješno u martu 1928. god. na Konfe­renciji Mjesne partijske organizaci­je…

(Osma mjesna zagrebačka partij­ska konferencija održana je 25. i 26. veljače 1928. godine. Tada je Josip Broz, s pseudonimom Georgijević, u ime manjine Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb istupio s koreferatom po­slije izvještaja Mjesnog komiteta ko­ga je podnosilac bio politički sekre­tar Dušan Grković. U svom koreferatu Josip Broz je u sedamnaest to­čaka podvrgao oštroj kritici rad Mjesnog komiteta i iznio prijedloge da se likvidiraju frakcionaštvo i koterijaštvo i prevlada sektaštvo, kako bi se Partiji stvorili uvjeti da se okrene stvarnim problemima rad­ničke klase i naroda. Poslije duge diskusije, većina delegata na Konfe­renciji – njih 27 od 30 delegata – prihvatila je stavove »manjine« i usvojila rezoluciju, plan rada i Di­rektivu za predstavnike zagrebačke partijske organizacije za savjetova­nje u Moskvi, koje je zakazao Izvr­šni komitet Kominterne. Izabran je i novi Mjesni komitet, a Josip Broz za političkog sekretara.)

.. Još prije konferencije, u Mje­snom komitetu došlo je do rascijepa. Bilo je pet članova. Ispostavilo se da su tri člana bila frakcionaši, te sam ja s drugom Hebrangom izašao pred konferenciju sa svojim izvje­štajem, a ostala trojica sa svojim. Na konferenciji sam dobio 29 glaso­va, a protivnici dva glasa. Ova kon­ferencija je odlučila da zamoli Ko-minternu za intervenciju, i rezultat je bio Otvoreno pismo članovima KPJ...

(Sjećajući se tih vremena Josip Broz je, govoreći u Političkoj školi u Kumrovcu 1978. godine, rekao: »U to vrijeme ja sam bio organizacioni se­kretar Mjesnog komiteta. U Komite­tu nas je bilo petorica. Mi smo se veoma intenzivno angažirali u radu s partijskim organizacijama. Imali smo 33 ćelije. Na sastanke smo išli i mi i oni, a došli su i iz Beograda – čak i Sima Marković i Ljubo Radovanović sa desnice, te Rajko Jovanović i Đuro Cvijić sa ljevice. Oni su također obilazili rajonske konfe­rencije, a bilo je pet rajona, uvijek bi se tu našla po dvojica – jedan sa ljevice, jedan sa desnice. Ja sam se zalagao za to da oštrica bude okre­nuta protiv frakcijske borbe, upozo­ravajući da ona slabi Partiju, da radnička klasa i članstvo Komuni­stičke partije nemaju nikakve kori­sti od takvog stanja“. Na konferen­ciji je usvojena već spomenuta Di­rektiva, u kojoj se iznose stavovi za­grebačke organizacije na stanje u KPJ i kako da se pronađu izlazi. Os­novni stavovi Direktive nalaze se u Otvorenom pismu članovima KPJ, koje je uputila Kominterna u trav­nju 1928. jugoslavenskim komunisti­ma.)

.. .U junu 1927. godine bio sam uhapšen, tučen i držan dva mjeseca u raznim zatvorima u Primorju i Li­ci. U jesen 1927. godine osuđen sam na sedam mjeseci zatvora, ali je od­luka višeg suda o tome predmetu donesena 1928. god…

(Josip Broz uhapšen je u Zagrebu na zahtjev Komande 9. žandarmerijskog puka u Sušaku, u povodu is­trage protiv izvjesnog broja radnika-komunista iz Kraljevice, Bakra i Hreljina. Broz je optužen za komu­nističku propagandu. Bio je u zatvo­ru u Sušaku, neko vrijeme u Bakru, a zatim u Ogulinu. Suđenje je bilo u Ogulinu, a do pravomoćnosti pre­sude radnici su pušteni na slobodu.)

.. .Prvog maja 1928. godine bio sam uhapšen i osuđen na tri nedje­lje zatvora...

(U povodu Prvoga maja zagrebački radnici, predvođeni komunisti­ma, organiziraju manifestacije, ali im policija zabranjuje okupljanje. Tada odlaze u kino »Apolo« u Ilicu broj 31. i sukobljavaju se sa socijali­stima. Intervenira policija i hapsi nekoliko radnika, a među njima i Josipa Broza. Poslije 14 dana polici­ja predaje Broza i drugove sudu, ali ih sud, zbog nedostatka dokaza, oslobađa.)

..Juna 1928. god. bio sam uhap­šen, ali mi je pošlo za rukom da po­bjegnem. ..

(Zbog ubojstava prvaka Hrvatske seljačke stranke u Zagrebu se orga­niziraju demonstracije. Poslije suko­ba s policijom poginula su tri radni­ka, a Josip Broz piše letak protiv režima. Policija raspisuje potjernicu, pod brojem 10726, za Josipom Brozom, i hapsi ga 27. srpnja u njegovu stanu u Petrovoj ulici 62. Poslije sprovođenja u policiju, odveden je u prostorije Saveza radnika metalne industrije i obrta Jugoslavije u Ilicu broj 49, radi prisustvovanja preme­tačini kancelarija. Josip Broz uspije­va pobjeći i prelazi u ilegalnost.)

.. .Petog augusta 1928. godine bio sam opet uhapšen: pod istragom sam ostao tri mjeseca i osuđen na pet godina robije...

(Josip Broz uhapšen je noću 4. ko­lovoza pred svojim stanom u Vino­gradskoj ulici broj 46, a od 11. kolo­voza nalazi se u zatvoru Sudbenog stola. Poslije tromjesečne istrage 6. studenoga počinje proces protiv Jo­sipa Broza i drugova. Već sutradan, prilikom ispitivanja na sudu, Josip Broz izjavljuje: »Ja se ne ćutim kri­vim. .. jer ne smatram ovaj sud kompetentnim, već samo sud Parti­je. Priznajem da sam član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, priznajem da sam radio na širenju komunističkih ideja i propagirao komunizam…« Kazna je izrečena 14. studenog 1928. godine – pet go­dina robije. Potkraj veljače 1929. go­dine Josip Broz otpremljen je na iz­državanje kazne u Kazneni zavod u Lepoglavi.)

.. .Na robiji sam proveo šest godi­na. U početku sam bio u Lepoglavi – dvije i pol godine, odakle sam kao organizator štrajka glađu pre­bačen u drugu kaznionicu, u Mari­bor. ..

(Poslije Lepoglave i Maribora, ka­mo je prebačen po kazni, Josip Broz je morao u Ogulinu, u Frankopanskoj kuli, izdržati kaznu zatvora zbog prijašnje osude u Ogulinu.)

.. .Izašavši sa robije u martu 1934. godine, odmah sam počeo raditi ile­galno i stvarati partijske organiza­cije. ..

(Iako pod prismotrom policije, Jo­sip Broz napušta Kumrovec, gdje je po nalogu vlasti morao boraviti, od­lazi u Samobor, ali djeluje politički u Zagrebu, gdje po direktivi Cen­tralnog komiteta KPJ pomaže par­tijsku i skojevsku organizaciju. U Zagrebu ostaje sve do rujna 1934. godine.)

.. .U julu 1934. godine CK KPJ me je pozvao iz zemlje i kooptirao u Politbiro CK KPJ...

(Josip Broz kooptiran je za člana CK KPJ, odnosno za člana Politbiroa CK KPJ 11. srpnja 1934. godine na sjednici Politbiroa u Beču. Posla­na je hitna poruka centralnom par­tijskom tehničaru »Janeku, zapra­vo Marku Zovku, da Broz »dođe što prije«, jer »hitro nam treba«.)

.. .A na IV partijskoj konferenciji, decembra 1934. godine bio sam iza­bran za člana CK KPJ.

(Četvrta konferencija KPJ održa­na je 24. i 25. prosinca 1934. godine u Ljubljani u kući majke Borisa Ziherla uz sudjelovanje 11 delegata. Josip Broz nije sudjelovao na Kon­ferenciji, već samo tri predstavnika Centralnog komiteta. Izabran je no­vi Centralni komitet, a zatim i Polit-biro u koji su ušli Josip Čižinski (Milan Gorkić), Josip Broz, Blagoje Parović, Kamilo Horvatin i Adolf Muk. Sredinom ili potkraj veljače 1935. godine Josip Broz je došao u Sovjet­ski Savez, na rad u Kominternu u Moskvi.)

Autobiografija je potpisana s, »Valter«. Od tada je Josip Broz u svim kontaktima s Kominternom ili funkcionarima Kominterne upo­trebljavao ovo konspirativno ime.