POLITIZACIJA PRAVOSUĐA: Zašto su smijenjena tri glavna tužioca Tužilaštva BiH?

Povezani članci

• Podignuta optužnica protiv Aleksandra Džombića
• Zoning plan “Janjske otoke” – plan o zaštiti prirode koji to nije
• Direktor jednom, zaposlenik do kraja radnog vijeka: Izmjenama ugovora do zaposlenja na neodređeno u bh. javnim institucijama
• GRAĐANI DOBRINJE PODNIJELI KRIVIČNU PRIJAVU PROTIV OPĆINE: Skladište za kerozin grade u vodozaštitnoj zoni
• Kajinoj firmi više od 400.000 KM budžetskog novca za kupovinu najosnovnijih sredstava za rad
• POLICIJA PO NASLJEDSTVU: Uspješni kandidati na konkursima žrtve korupcije, stranačkih i familijarnih klanova

foto: Žurnal

Jedan od pokazatelja da imamo problem sa načinom na koji se biraju glavni tužioci jeste i taj što je Gordana Tadić već treći glavni tužilac Tužilaštva BiH koji tu funkciju napušta smjenom. Promjenom jednog čovjeka dugoročno ne dobijamo mnogo toga i potrebno je promijeniti način imenovanja rukovodilaca pravosudnih institucija, smatra Ivana Korajlić. Ni u slučaju izbora Milanka Kajganića za v.d. glavnog tužitelja nismo dobili nikakve jasne informacije zbog čega se on smatra adekvatnim izborom, kaže Denis Džidić

Piše: Zinaida Đelilović

Pravosuđe je već godinama najslabija karika u BiH i zahtijeva korjenite promjene, a prvi korak je promjena načina imenovanja rukovodilaca pravosudnih funkcija.

Pogrešan način izbora predsjednika, ali i članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, te predsjednika sudova i glavnih tužilaca vodi nas samo u nove afere.

Politizacija i dogovori

Jedan od pokazatelja da imamo problem sa načinom na koji se biraju glavni tužioci jeste i taj što je Gordana Tadić već treći glavni tužilac Tužilaštva BiH koji tu funkciju napušta smjenom.

Ivana Korajlić iz Transparency International BiH smatra da je pozitivno što su izrečene sankcije za prekršaje koji su utvrđeni, ali istovremeno ističe da “promjenom jednog čovjeka dugoročno ne dobijamo mnogo toga”.

Prema njenim riječima, ukoliko dugoročno želimo postići efekte onda je potrebno postepeno promijeniti način imenovanja ključnih ljudi, a posebno rukovodilaca pravosudnih institucija, a kasnije i sistem pravila.

“I sam VSTV, koji treba da osigura neku vrstu kontrole i odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija, je duboko u sopstvenim problemima i sa politizacijom i zapravo umiješanošću članova VSTV-a u različite vrste transakcija dogovora i slično…”, kaže Korajlić.

Denis Džidić, direktor i izvršni urednik BIRN BiH, ističe da je bilo i prilično iznenađenje kada je Gordana Tadić, nakon što je bila vršiteljica dužnosti glavnog tužioca preko dvije godine, imenovana za stalnu glavnu tužiteljicu, iako su rezultati rada Tužilaštva BiH u tom periodu bili jako loši.

“Ekspertske analize međunarodnih stručnjaka, poput onih OSCE-a o procesuiranju ratnih zločina i korupcije, kao i EU tima pod vodstvom Reinhardta Priebea ukazali su na potpuno zarobljenu instituciju, a isti su bili nalazi i brojnih domaćih analiza, tako da je ova smjena svakako prilično zakašnjela”, smatra Džidić.

I u slučaju izbora Milanka Kajganića za vršioca dužnosti glavnog tužitelja Tužilaštva BiH, dodao je Džidić, nismo dobili nikakve jasne informacije o tome zbog čega se on smatra adekvatnim izborom.

On je izabran iako su pojedini članovi Vijeća, također, upozoravali da ima najmanje tužilačkog iskustva. Osim toga, u pitanje se dovodi i način na koji je on uopšte imenovan u Tužilaštvo BiH, a bez prethodnog iskustva na nižim novima.

“Sa Kajganićem je problem uopšte kvalifikacija, jer je imenovan u Tužilaštvo bez prethodnog iskustva na nižim nivoima i adekvatnog iskustva za tu pozicija, a onda sticajem okolnosti dolazi na čelo te institucije iako nema rukovodnog iskustva. Znači, pitanje je uopšte kompetencija i kvalifikacija ljudi koji se biraju na te funkcije, a sam proces izbora ide po principu trgovine uticajem. U pravosuđu praktično imate klanove ko je čiji, kojim klanovima upravlja koja politička opcija i sve funkcioniše na osnovu toga ko je s kim dobar i ko kakve veze ima, a ne šta je pokazao od prethodnih rezultata i kakve su kompetencije i kvalifikacije”, navodi Korajlić, te ponavlja da je jedino rješenje da se postave konkretni kriteriji za imenovanje ključnih ljudi u pravosuđu.

“Nema Milana, ali tu su njegovi ljudi”

“Nema Milana, ali ostali su njegovi ljudi”, rečenica je koja se često mogla čuti nakon što je Milan Tegeltija u decembru prošle godine, pod pritiskom, napustio čelnu poziciju u VSTV-u.

Na šta su nas pravni stručnjaci upozoravali najviše se moglo osjetiti upravo na posljednjoj sjednici VSTV-a kada se birala osoba koja će kao vršilac dužnosti naslijediti smijenjenu Tadić.

Najglasnija u odbrani Kajganića bila je članica Vijeća Željka Radović, koja je bila Tegeltijina najveća podrška. Podsjetimo da se radi o glavnoj tužiteljici Okružnog tužilaštva Doboj koja je, pisao je Žurnal još u junu 2019., u dogovoru sa Tegeltijom podnijela ostavku na mjesto člana VSTV-a kako bi obnovila mandat glavne tužiteljice u Doboju (članovi VSTV-a ne mogu biti izabrani na rukovodeće pozicije), a potom je ekspresno reimenovana i za člana Vijeća.

Kao što su Tadić dovodili u vezu sa HDZ-om i liderom te stranke Draganom Čovićem, tako za Kajganića mediji već odavno pišu da je blizak Tegeltiji, koji je opet blizak SNSD-u i Miloradu Dodiku.

Denis Džidić ističe da je “politizacija pravosuđa, odnosno politička zarobljenost, jasna samo ako se uzmu statistički pokazatelji”.

“Apsolutno je nemoguće da u državi u kojoj istraživački mediji i watchdog organizacije ukazuju na ovoliko nepravilnosti, nezakonitosti i sukob interesa da se na državnom nivou godišnje optužnice za korupciju mogu nabrojati na prste jedne ruke. Uz to, jasno je prema nejednakom načinu postupanju Tužilaštva BiH prema sličnim predmetima, da postoji razlika prema predmetima iz Federacije i RS”, smatra Džidić. Dodao je i to da je pitanje imenovanja rukovodilaca jedno od suštinskih problema prošlog saziva VSTV-a i bit će iznimno važno da se isprati način na koji će ovaj saziv imenovati rukovodioce.

U pravosudnoj zajednici često ističu da su najveći problemi za pravosuđe krenuli od 2014. kada je Tegeltija izabran za predsjednika VSTV-a. Isticanje njegove kandidature, koja je do samog kraja držana u tajnosti, za mnoge je tada bilo šokantno s obzirom da se radi o sudiji koji se dovodi u vezu sa osobama iz kriminalnog miljea i za kojeg se tvrdilo da je u potpunosti u službi vladajuće kaste u RS i njemu bliskih tajkuna, pisao je Žurnal ranije.

Inače, u vrijeme Tegeltijinog mandata odigrao se najveći broj spornih imenovanja, ne samo na rukovodećim funkcijama, nego općenito u pravosuđu.

Ispitati razloge kontinuirane razočaranosti

Na loše kriterije prilikom imenovanja glavnih predstavnika pravosuđa već odavno upozoravaju i međunarodni stručnjaci. Tako je jedna od preporuka u posljednjem USAID-ovom izvještaju “Indeks efektivnosti pravosuđa Bosne i Hercegovine” za prošlu godinu, da bi pravosuđe trebalo ispitati razloge kontinuirane razočaranosti sudija i tužilaca efikasnošću imenovanja, kriterijima napredovanja u karijeri i kompetentnošću sudija i tužilaca.

“Potrebne su promjene da se kreiraju podsticaji i sudije i tužioci motivišu da unaprijede efikasnost i kvalitet svog rada, posebno u procesuiranju predmeta visokog nivoa korupcije i organizovanog kriminala”, navodi se, između ostalog, u izvještaju.

(zurnal.info)