OD VITEZA DO TEHERANA: Vitezitov pogon za proizvodnju kompozitnog goriva preko Srbije prebačen u Iran!
Povezani članci
- TUŽILAŠTVO ODBRANILO DIREKTORA DOBOJSKE BOLNICE: Đurđević “radio kako je mogao” pa zakinuo radnike za 29 miliona KM
- Topljenje trebinjskog “Metalca”: Uništili firmu, falsifikovali potpis pa sve rasprodali
- DOK ČEKA ZATVOR ZA KRIJUMČARENJE DROGE: Kako pravosuđe štiti tajkuna Ivicu Galića i opstruira istragu za milione poreskog duga
- POVEZANI SA ITALIJANSKOM I JUŽNOAMERIČKOM MAFIJOM: Bosanski kartel Tito i Dino kontrolira narko tržište u Evropi
- Zoran Čegar novinarki CIN-a: “Nemoj da ti grkljan iščupam!”
- Poslovno carstvo Stanišića caruje Istočnim Sarajevom
Izvori Žurnala, koji su do sada bili potpuno kredibilni za informacije o dešavanjima oko Vitezita, navode da je transport Vitezitovog pogona za proizvodnju kompozitnih goriva za Iran, izvršen preko vojnog dijela aerodroma Morava kod Kraljeva.
Žurnal je već pisao o krađi Vitezitovih pogona, ilegalnoj prodaji i transportu u Srbiju. Prvo je 2009. godine rastavljen pogon “C” namijenjen proizvodnji baruta za potrebe namjenske industrije. Žurnalovi izvori potvrđuju da je pogon u dijelovima prebačen u Srbiju, u fabriku “Milan Blagojević – Namenska” u Lučanima.
U naredne dvije godine prema Srbiji je prebačen i pogon kompozitnog baruta, odnosno linearni akcelerator potreban za proizvodnju raketa srednjeg dometa. Bio je to jedini pogon kompozitnih goriva po NATO standardu u posjedu neke od socijalističkih zemalja. Kompozitno gorivo-barut se koristi za rakete-projektile srednjeg i dalekog dometa. Kao tzv. gasogenerator pojačava potisak, odnosno povećava njihov domet. Taj je pogon, prema pouzdanim izvorima Žurnala, prebačen u Iran.
Da priča ima uporište pokazuje i to što su se, nekoliko godina kasnije, i Iran i Srbija pohvalili novim raketnim sistemom sa produženim dosegom. Srbija sa Iranom inače održava dobre relacije, posebno zaro što Iran nije priznao državnost Kosova. Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin posljednjih je godina imao više sastanaka sa iranskim kolegama, najavljujući poseban Sporazum o vojnoj saradnji Srbije i Irana.
Aleksandar Vulin i ministar odbrane Irana Amir Hatami
O cijelom anagažmanu je upoznat i bivši vojni vrh Republike Hrvatske, koja je isto tako održavala dobru saradnju sa Iranom. Ratni pomoćnik ministra odbrane general Vladimir Zagorec držao je „na oku“ Vitezitove pogone, o čemu svjedoče i ratni zapisnici sastanaka.
Uticajni i finansijski moćni Zagorec je do 2000-e godine vodio firmu „RH Alan“ čija je osnovna djelatnost bila kupoprodaja oružja za potrebe Hrvatske. U to je vrijeme nekoliko puta obilazio Vitezitove pogone i prema Žurnalovim izvorima upoznat je sa prebacivanjem pogona u Iran preko Srbije.
„Postoji svjedoci svega navedenog, koji to mogu potvrditi. Sve je snimljeno na disk u slučaju da nam se nešto ‘slučajno’ dogodi, a bio je već takav pokušaj“, navodi jedan od Žurnalovih izvora.
Postaje jasno zašto je ovdašnji HDZ predvođen Draganom Čovićem sve protekle godine šutio o devastaciji Vitezita – takav su naputak dobili iz Hrvatske. Nije se ni SDA kadar interesovao za „nestanak“ pogona, što korespondira sa dolaskom Envera Mujezinovića, prvo kao savjetnika za namjensku industriju tadašnjem ministru energetike, rudarstva i industrije FBiH Eldaru Trhulju, a potom pomoćnika direktora za namjensku industriju.
Mujezinović, predratni oficir KOS-a, a potom djelatnik AID-a, jedan je iz grupe svojevremeno optuženih (naknadno oslobođenih) za formiranje kampa na Pogorelici gdje su obuku za obavljanje terorističkih akata vršili pripadnici tajne obavještajne službe iz – Irana. Među optuženima bio je i Mujezinovićev šef, Bakir Alispahić bivši AID-ov direktor, a sadašnji profesor Fakulteta za kriminalistiku na odjelu Sigurnosne studije (!?), koji je prema povjerljivim izvještajima svojevremeno slao SDA (para)obavještajce na obuku – u Iran.
Enver Mujezinović je danas u odboru povjerilaca kao predstavnik federalne vlade u stečajnom postupku Vitezita i zdušno podržava prodaju Vitezita trgovcu naoružanja iz Hrvatske Zvonku Zubaku. Problem je što je Zubak odavno premašio rok za uplatu 10,5 miliona maraka, jer prema sopstvenom priznanju ima “probleme u transferu novca spram BiH”, što je nerealan izgovor za nekog ukoliko taj novac zaista ima.
Žurnal je pisao o Zubakovom poslovnom partneru Petru Pernički kojem je u Češkoj suđeno zbog sumnje da je raketni sistem koji nije uspio prodati Hrvatskoj, namjeravao prebaciti, gle slučajnosti – u Iran. Prema pisanju medija u Hrvatskoj, zagovornik da se raketni istem vrati Pernički i Zubaku bio je – Vladimi Zagorec.
Vladimir Zagorec i Enver Mujezinović
U nakraćem, sve što se sada (ne) dešava sa Vitezitom samo je pokušaj da se unište tragovi pljačke na liniji Zagreb-Vitez-Beograd u čemu im podršku daju ovdašnji pojedinci iz struktura državne bezbjednosti bivše SFRJ, koji su unatoč raspadu države, zadržali dobre relacije i “poslovnu” saradnju, pa i na liniji Zagreb-Beograd-Teheran, o čemu ćemo uskoro više pisati.